Marketing
I KAKO SADA DALJE?
Dragi moji evo mene, hvala Bogu živa i zdrava (ovaj puta ovo nisam tek tako rekao, iz običaja. Me ne! Pa bio sam u Zagrebu). Tehnika je opet proradila, a meni je proradila savjest pa moram ispuniti obećanje dato vama, mojim dragim, kako kaže naš dragi bloger Novogradiščanin, „virtualnim prijateljima“ i reći o čemu ću sada pisati.
Ali prije toga dopustite mi da kažem nekoliko riječi o mom blogu. Prvi sam post napisao 28.10.2005. godine u 17:43 sati. Prosijek postova po tjednu iznosi 4,2,odnosno po mjesecu 18,6, a prosjek komentara po postu 6,7. Ukupno ste napisali 1380 komentara i to na 180 postova, jer na 20 nisam dobio niti jedan komentar (svaki početak je težak). Najplodniji mjesec je bio kolozov sa 35 postova. Budući blog.hr ne nudi takovo statistiku, a ja lijen brojati, nemam podatak koliko je vas komentatora bilo. U zadnje ste se vrijeme ustalili, dakle uglavnom uvijek isti s pokojim neredovitim pa i novim.
Odluku, da promijenim temu, nisam donio zbog šaljivih ili dobronamjernih kritika, nisam je donio ni zbog “prigovora” kako držim propovijedi. Vi ste vašim komentarima najbolji dokaz da su te teme očito aktualne i potrebne. No pisati svaki dan jedan novi post nije jednostavno, to znadete i vi sami. Odgovoriti svakom komentatoru također. To mi je obzirom na posao i neke obiteljske poteškoće postalo obvezujućim opterećenjem. Osim toga, a to ovdje onako među nama mogu komotno reći, preforsirao sam se. A vi znate da ja više nisam mlad, da mogu, doduše malko, potrčati ali onda više ne ide. „Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo!“ rekao je Isus apostolima. To je prvi i rekao bih glavni razlog donošenja odluke. Rekao sam da ću postove s duhovnom tematikom nuditi tijekom došašća i korizme. A onda je naša draga Siscijanka napisala „… no nadam se da ćeš nam bar za blagdane napisati pokoju lijepu duhovnu misao“. Hoću, draga Siscijanko, prisežem!
Drugi razlog je moja početna želja, zbog koje sam po savjetu moga druga Pora i otvorio blog, promicati Slavoniju. Stajao sam pred odlukom: ili promijeniti ime blogu ili pak promijeniti tematiku. Čini mi se da sam donio kompromisnu odluku: ostaviti ime blogu i, ali ne potpuno, promijeniti tematiku. To bi eto bila ta moja nova „programska šema“, s kojom će te, nadam se, biti i vi zadovoljni i ostati moji vjerni čitatelji, komentatori, prijatelji. A kad već pravim nekakvu rekapitulaciju onda je red da se upravo najprije vama, ali i svima drugima, od srca zahvalim na vjernosti, na lijepim riječima, na prijateljstvu. HVALA VAM!
Post je objavljen 14.10.2006. u 00:10 sati.