Marketing
Razmišljanja....
Ležim
sama,u hladnoj i mračnoj sobi...
Pokrivena tugom i sijećanjima..
Kroz otvoren prozor ulazi lagan povjetarac,i donosi mi sijećanje na sve...
Suze mi oči i suze me peku,pokušavam da ne zaplačem,moram biti hrabra..
U,kako mrzim kad plačem radi tebe,a ti toga nisi vrijedan..
Boli me,boli..
Cijelo tijelo mi se grči,pokušavam se sklupčati,da se ugrijem,ali idalje mi je hladno,ledeno mi je..
Moje srce je santa ledena,među grudima nemam više srce nego kamen,kamen od leda..
A sve zbog tebe...
Ne osjećam ništa,i da mi se sad na koljenima pojaviš,meni bi bilo svejedno..
NE,NE,NE!!
Neću dopustiti da me ponovo slomiš,zato sam takva..
Gledam u neku točku,van kroz prozor...
Neko maleno drvo,kako se njiše na vjetru..
Slabašno je,i vjetar mu grana leluja amo-tamo,a ono se odupire..
To drvo sam ja,a ti si vjetar...
Slamaš me,ponovo i ponovo unatoč mom otporu...
Mrzim sebe,mrzim...
Zašto ja,pitam se...
Ti si mene slomio a nisi želio..
Oduvijek si bio tu kao...
Grčim se,jer boli,a pitam se što ima boljeti ako srca nemam...
Umorna sam,ali ne želim zaspati,ne želim sklopiti oči,jer vidim tebe..
Ne želim,ne mogu...
Sklopim ih,i vidim TEBE..
Stojiš tamo,u kutu moje sobe i gledaš me i smiješ mi se...
Prilaziš mi nježno i polako...
Gledaš u mene i prilaziš mi...
Stojiš pored mene i uzimaš moju ruku,i gleda je..
Tad sjedneš do mene,kako to mrzim..
Osjetiti tvoj miris,miris tvoje kože,blizu sebe..
Izluđuje me...
Gledaš me dugo i bez riječi..
Hoću znati o čemu razmišljaš..
Lagano me poljubiš,tek toliko da mogu osjetiti tvoje usne..
Svoju ruku stavljaš na moje lice...
Sve je tako stvarno..
DOVRAGA,ODLAZI..
Vičem i otvaram oči..
Gledam oko sebe i nema ga..
Teško dišem,i sva sam mokra od znoja...
pogledam van i već je mrak..
Tresem se od hladnoće..
Mrak,tama i tuga su sad moji drugovi...
Oni plešu oko mene i zatvaraju me u svoj krug..
Ne mogu,tako sam slaba i ne moćna...
UPOMOĆ,UPOMOĆ...
POMOZITE MI,MOLIM VAS...
NE MOGU,,TONEM SVE DUBLJE.
Post je objavljen 13.10.2006. u 15:04 sati.