Ni prvi dio (House of 1000 corpses, 2003) ove nesretne priče o obitelji kapetana Spauldinga, njegove kćeri Baby Firefly, Otisa Driftwooda i drugih nije puno obećavao, ali je na kraju ipak posložio kockice u (pomalo bolesnoj) glavi Roba Zombie-a u mozaik. Nastavak je krenuo tamo gdje je njegov prednik stao: obitelj koja otima ljude zalutale po "pitoresknim" američkim predjelima, odvodi ih u svoj "dvorac" i tamo ih malo "rezucka" prije nego ih baci izvjesnom "doktoru medicine" u podrumu kuće da se tamo do mile volje igra sa njihovim živcima i tijelima.
Naravno, nema happy-enda (tj. ima za Otisa i njegovu ekipu) i sada obitelj mora bježati pred policijom. Za njima su raspisani vagoni potjernica zbog masovnih ubojstava slučajnih prolaznika.
Captain Spaulding i Otis Driftwood, koje glume Sid Haig i Bill Moseley, kao i u prvom dijelu, su nosivi stupovi filma. Jedan od njih je duhovit, drugi je potpuno lud - prototip psihopata a la Texas Chainsaw Massacre (a mislim da je Moseley i glumio u jednom od nastavaka TCM-a).
Za razliku od ove dvojice, Baby Firefly (Sheri Moon) glumi loše kao i u prvom dijelu, ali dobro izgleda. (opet za razliku od njih dva). Žena Roba Zombija je u House skakala od sreće kad bi Otis malo "obrađivao" svoju "lovinu" uz muziku odvrnutu do kraja, da se ne čuju krikovi (žrtve). U ovom filmu ona i sama preuzima inicijativu. :)
William Forsythe kao Šerif John Wydell je dobar, iako je lik kojeg glumi možda i najodbojniji u čitavom filmu - i Otis takav-kakav je, neko oličenje krajnjeg zla i anarhije, bolji od odvratnog policajca koji je isti kao i oni, ali iza sebe ima čitavu mašineriju koja mu pomaže u njegovim poslovima i razračunavanju sa sebi sličnima.
Štosevi su neki jako dobri, pogotovo tamo gdje je u igri Captain Spaulding, koji je rođeni komičar. Drugi su krajnje bezvezni i neukusni: Otis i Baby Firefly prevare ženu da bi joj uzeli automobil. Prvo na cesti vidimo Baby Firefly u ležećem položaju, a za par minuta ženu koja je izašla da joj pomogne i završila umjesto nje na asfaltu, u nesvijesti ili ubijena.
Ili još gore, kad jedna od otetih cura tijekom filma pokuša bijeg pa završi sa nožem u prsima. Nakon toga Sheri Moon skida hlače pa se okreće i curi se unosi u lice. Jako duhovito :). Prije bi rekao glupo i besmisleno do kraja.
A i čitav film je po meni jedna velika budalaština Roba Zombija, koji je vjerojatno mislio da mora nekako završiti ono što je započeo sa relativno dobrim House of 1000 corpses. Jedino u čemu je uspio je da je obitelj Firefly prikazao kao romantične buntovnike u borbi protiv svijeta koji ih ne shvaća, a inače je sve natrpao u cjelinu i prikazao kao svoju posvetu Charlesu Mansonu i njegovoj sekti, a na neki način i svim ostalim "odbačenicima" od mainstreama.
The Devil's rejects je film koji ima malo dobrih osobina, to su uglavnom uloge par glavnih glumaca, ali inače je jako bezidejan i loš film, koji sve polaže na "suho" nemaštovito nasilje i šokiranje gledalaca kontrastnim prizorima tipa jedan umire, drugi mu se smije itd. Pored desetaka TCM klonova, pa i samog House of 1000 corpses, sve je to već davno viđeno, prežvakano i zaboravljeno.
5/10
Post je objavljen 13.10.2006. u 12:15 sati.