Kažu da ako se Ljubav ne uzvrati - nije Ljubav.
Shakespeare je rekao da je Ljubav dvosmjerna ulica.
I ja sam tako mislila.
Čini mi se, iz vaših komentara, da u stvarnosti i nije uvijek tako. Čini mi se da ima puno neuzvraćene Ljubavi. Zašto je to tako? Mogla bih se posvađati sa svakim tko to tvrdi. Ipak, ima ljudi, nesposobnih voljeti. Tragično, ali isitnito. Da imam sto godina iskustva sa ljudskom psihologijom, teško da bih shvatila kako je to moguće. Ali jest. I zato je čovjek čudo. (Između ostalog.) Očito je, da nismo svi u istoj mjeri obdareni darom i mogućnošću – VOLJETI. Trebalo bi biti prirodno i moguće. Ali nije. Ljubav je po definiciji energija koja se uzvraća. Što je više darujete, više je imate. Ona se množi eksponencijalno. Barem u teoriji. Ja sam zahvalna što mogu voljeti i kad mene ne vole. Što mogu voljeti, uvijek. Što se hranim time. Ljubav je za mene smisao. Čak mi to i zamjere.
Kada volim, ta osoba, postaje centar moga svijeta. Možda nije dobro.
Ali je to jedino ŠTO znam. Ja samo tako znam. I mogu. Ne mogu te voljeti sa pola. Na malo. Ne mogu ti dati samo komad. Moram ti dati sve. Ili nije to. Ili nisam ja.
Post je objavljen 13.10.2006. u 14:18 sati.