Fragmenti naše ljubavi
Uklesala sam ti ime
U srce svoje.
Ni kiša, ni vjetar,
Ni slučajni korak,
Ne mogu ga izbrisati.
Zagrijao me žar ljubavi
Što iz oka tvoga plamti.
Pa sad buktim, izgaram,
U onom nekom magličastom drhtaju,
Plamenom, poput naših dodira.
Postala sam ogledalo duše tvoje,
Nosiš me osmijehom svojim.
Lelujavo promičemo među snovima
Tražeći izgubljeni put prema stvarnosti.
Krhka sam poput staklene figurice,
Čuvaj me pažljivo, pripazi
Ako me budeš micao,
Ako mi neko novo mjesto dodijeliš.
Obrisima zore sam te oivičila,
Ne možeš nestati, ako i odeš.
U modrini bezdana duše
Zauvijek potvrđuješ postojanje.
Ljubav sam urezala
U deblo života.
Dva imena, jedna duša,
Četiri oka, jedan pogled,
Dva razuma, jedna misao.
Ti znaš, osjećaji se ne gube.
Oni samo malo odlaze da se odmore
Kad osjetimo da nas guše i proganjaju.
Post je objavljen 14.10.2006. u 05:04 sati.