ona me je ostavila bla bla napustila bla bla bla lumpovaću cijele noćiiiii. osjećam se odbačeno. kao kad djevojčica slomi lutku. otkine joj glavu. i baci ju. ne treba ju više. ima još lutkica. ima se sa čime igrati. fućkaš ovu jednu. ionako joj se ni nije najviše sviđala. bila je dobra no potrošila se. eto tako se osjećam. jadno i izrabljeno...
bio sam joj dobar dok sam slao mejlove. dok sam pisao poruke. razmijenjivali smo tone smajlija na dan. često bi bila loše volje. a ja sam ju veselio. osjećao sam se posebno. našao sam svoj smisao u svemu. zaljubio sam se. jako. no ja sam joj bio samo jedan od mnogih. potrošila me je za zabavu. čim je naišao neki frajer s većim memoristikom otprašila me je...
i tako sad zgromljen i tužan stojim za šankom. piči neki posmrtni marš. cijela kafana je turobna. ispijam tko zna koje piće i krenem ka weceu. u kutu je sjedila ona. sama. i ispijala svoje piće. na povratku joj prilazim lagano teturajući. jeste za ples? pogleda me mutnim očima i ustane. pjesma je bila očajna. poput nas. stavila mi je glavu na rame. plesali smo poput topola ma vjetru...
u jednom trenutku se privila čvrsto uz mene. uh kako dobar osjećaj. opet sam se osjećao moćno. spustio sam ruku polako na njeno dupe i lagano ga promijesio. ona je naglo digla glavu s mog ramena. opalila mi šamar. i vratila se nazad u kut za svoj stol. a ja sam i nadalje na šanku ispijao sljedeće piće. ne. ni ovo nije bila ljubav mog života...
Post je objavljen 13.10.2006. u 09:45 sati.