Konačno su razriješene i zadnje nesuglasice oko zajedničkih radova hrvatskih i slovenskih tvrtki na uređenju i dogradnji murskog nasipa te su radnici, svaki sa svoje strane jedne te iste šumice, počeli „zajedničke“ radove. Nakon burnog početka radova, koji su obilježili prvo slovenski policajci prekidom radova, pa zatim dogovor premijera koji slijedi novi incident sa slovenskim novinarima koji dolaze snimati reportažu, pa ih se privede i upozori da ne bi trebali tako, do dolaska jakih snaga slovenske specijalne policije, na što Hrvatska šalje svoje specijalne plavce, na što Slovenci odgovore vatrogasnom hidraulikom kojom nadgledaju naše „borbene“ položaje itd., danas specijalne građevinske jedinice jedne i druge strane grade nasip te djelatno demonstriraju novoprobuđeno bratstvo i jedinstvo naših i njihovih radnika. Takva radna idila je tu na djelu da ne možete, a da si ne evocirate slavne dane omladinskih radnih akcija kojima su se gradili nasipi i kanali.
No, je li sve završilo baš nevino i bez posljedica? Čudi me kako nitko u Hrvatskoj nije postavio pitanje autoru ovog kompromisa, Dr. Ivi, kakav interes Republika Hrvatska ima da nasip na njenom teritoriju grade slovenski građevinski radnici (bez radne dozvole) i financira Vlada Slovenije. Razumijem interese Slovenaca, oni su uspjeli od gotovine napraviti veresiju, uspjeli su do sada neupitni teritorij RH sa međunarodnim ugovorom učiniti u najmanju ruku dvojbenim, odnosno imaju pravo ubuduće taj komadić svete hrvatske zemlje smatrati barem fifty-fifty svojim.
Mi s druge strane u slučaju bilo kakve arbitraže, dogovorne ili prisilne, svejedno, moramo dokazivati da je lijeva obala Mure kod Hotize oduvijek bila naša, ali eto zbog političkog gafa našeg premijera pristali smo da nam Slovenci grade i financiraju nasip. To što je napravio Sanader svojom gestom kad je sa željom da demonstrira dobrosusjedske odnose sa Slovenijom prihvatio zajednički infrastrukturni projekt na našem teritoriju, jednostavno se ne radi. Prihvaćanjem da Slovenija ima neka prava na taj komadić zemlje dao im je za pravo da to možda i nije Hrvatska.
Zna Slovenija što radi, kad temeljem Osimskog sporazuma uplaćuje odštetu za imovinu svojih bivših građana (koji su optirali za Italiju) na posebni račun koji su otvorili za tu svrhu, isto kao što Italija zna što radi kad odbija prihvatiti te novce jer ovako još uvijek može zastupati stav da Osimski sporazum nije i neće biti konzumiran te njeni građani imaju pravo tražiti „svoju“ imovinu natrag.
Zna SAD vrlo dobro što radi kad pedantno i bez zaostataka uplaćuje dolare na poseban račun namijenjen Vladi Kube za najam Guantanamo zaljeva, koji koristi temeljem posebnog međudržavnog ugovora koji su svojom snagom „izborili“ kada im je Castro iz šaka izbijao do tada marionetsku Kubu, ali isto tako, Castro dobro zna što radi kada odbija taknuti i jedan cent od tog „đavoljeg“ novca. Ako uzme novce, konzumirat će ugovor i neće moći grmjeti sa govornice da je glavni cilj slobodnog naroda Kube da izbace mrskog neprijatelja iz svog dvorišta.
Svi znaju što rade, samo Sanader dovodi u pitanje teritorij u ime dobrosusjedskih odnosa sa državom koja koristi svaku, i najmanju priliku, da dobije bar malo više nogo što bi im ikada po pravu moglo pripasti.
Vrlo je naivno misliti da ovaj ugovor Sanader-Janša neće biti korišten protiv nas kod nekog budućeg arbitra. I manje važni dokumenti će se gledati. U Savudrijskoj vali (Piranski zaljev) tako će možda o crti razgraničenja odlučiti dokumentacija o nasukavanju broda Nostromo i slični na prvi pogled nevažni „detalji“. Naime, taj brod se nasukao na južnoj obali Piranskog zaljeva i pomorska milicija Izole, koja je prva došla do broda je o tome obavijestila nadležnu kapetaniju u Umagu i rekla im da oni dalje postupaju što Hrvatskoj daje snažan adut kod nekog potencijalnog arbitra. Ovaj presedan da Hrvatska priznaje upitnost našeg suvereniteta na lijevoj obali Mure (iako se zna da granica ide starim tokom Mure, a ne današnjim meandriranim), još je opasniji u slučaju granice sa Srbijom jer je Dunav svojim meandriranjem prema desno s lijeve obale ostavio stotine i stotine hektara hrvatske zemlje na „drugoj“ strani (koji btw. danas Srbija uredno i bez skrupula uzurpira do konačnog dogovora). Ako neki arbitar izarbitrira da je lijeva obala sadašnjeg toka rijeke Mure, Slovenski teritorij jer je na dan razdruženja Slovenija kontrolirala taj komad zemlje te je tu čak i gradila nasip, onda će biti kasno Sanaderu prigovoriti da je žrtvovao dio teritorija za jeftinu slavu koja je trajala jedan dan.
Post je objavljen 10.10.2006. u 19:42 sati.