Marketing
Riječi kao oružje
Od malih nogu baka me učila da dobro razmislim o onome što želim reći prije nego to stvarno izgovorim. Moram priznati da mi je dugo trebalo da tu „vještinu“ usvojim, prihvatim i počnem koristiti. No, unatoč usvojenoj vještini obuzdavanja vlastitog jezika ponekad (u zadnje vrijeme često) mi se događa da izgovorim riječi kojima u tom času nije bilo niti vrijeme niti mjesto da budu izgovorene što nužno ne znači da nisu bile točne. I što onda? Onda me to muči, izjeda, nagriza, zapravo tjera da se ispričam. Ali, zašto se ispričati za istinite riječi? Kažu da istina boli. Pa mislim, jako mi je žao zbog toga. I mene istina boli pa mi se nitko nikada nije zbog toga ispričao! Čak štoviše, koliko god bile bolne, radije čujem istinite nego prijetvorne riječi. Moji bližnji kažu da sam ja otrovna na riječima. Dakle, zato što govorim istinu ja sam zmija otrovnica?!? Uvijek sam bila (i još uvijek sam) „crna ovca“ u obitelji. Za razliku od mene moja sestra je „milo dijete“. Sve proguta i onda je zbog toga u komi pa ju ja branim. Već naslućujete, opet ja ispadam otrovna. Ono što me u konačnici muči je žalosna činjenica da u životu bolje prolaze prijetvorni nego iskreni ljudi. Uvažavam da treba imati neke kočnice i ne blebetati bezveze ali nikako ne prihvaćam to da na sve treba nijemo kimati glavom. Treba se znati obraniti pa makar riječima ako već nemam drugih sredstava (pištolj mi stoji doma u ladici pa mi nije uvijek pri ruci).
I zato ja radije ostajem zmija otrovnica.
U to ime, idem malo nabrusiti jezik na nekome od svojih kolega...čisto onak, iz sporta.
A vama, dragi moji, želim što manje izgovorenih teških riječi, barem ovaj vikend.
Post je objavljen 13.10.2006. u 09:30 sati.