Marketing
ŽIVOT
Iz kože zemlje promatram vjetar i želim biti list jer list ne umire brzo,
Ali dok živi nikad nije sam, pa čak i ako nema drugog lista koji ga grije
njemu priđe vjetar i zagrli ga.
Slušam svijet i vidim plač. Tražeći rez na srcu vidim sebe,
na tom mjestu koje stalno boli , među ljudima koji se trude da bi preživjeli, a ja sjedim i čekam sunce da dođe i oslobodi me od patnje, patnje koja ne boli samo mene .
I sjedim u kutu neke sobe gledajući prozor. Koliko god se ja trudila da vidim kroz njega, on bi se sve više smanjivao; a sada se taj prozor pretvorio u oko , a oko ne vidi što bi htjelo ,već vidi novi zid nove zapreke gdje su ljudi samo zamke, a prozori su u potpunosti nestali,
Ostao je samo truli zid, zid iz kojeg izviru crne ruže smrti. U glavi mi se vrti kod stare žene koja je nestala. Njen hod je bio tako smiren i nježan, jedino se mogao osjetiti drhtaj starog poda, sada više ni toga nema uzeli su mi i dno.
Jedino je ostao stol , a na stolu ruža. Ljepota na ruži su njeni trnovi, jer zbog njih osjećam
Da sam živa, a ne zbog jadnih latica koje trunu u mom srcu. Ono što čekam ne dolazi, kao da to ima neko značenje, možda i ima. Možda stvarno uspijem izaći iz ovog života patnje i uđem i drugi, u kojem nema truleži i prljavštine, a ruže su u se pretvorile u životinje koje će mi praviti društvo dok neću imati nikoga i dok ču sjediti u kutu te sobe. Možda će mi životinje pokazati put prema zidu koji je cijeli od stakla pa ču uzeti kamen i razbiti sve zidove jer sjene nisu dovoljne za život…
to sam napisala prije par godina ali sad sam malo u komi pa mi je eto baš ovo došlo pod ruku
sutra ima moja 
bivša koncert u mami a ja idem hmmm
sad smo pricale pola sata i namam pojma sto da kažem
kad žena ne može
stvarno me zanima kako ce sve to izgledati
sa jedne strane jedva čekam da ih napokon čujem kako pjevaju ali onda opet
Post je objavljen 12.10.2006. u 23:50 sati.