Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dragonfly23

Marketing

Da, želim biti suncokret..on uvijek gleda prema suncu..

Jeste primijetili kako većina ljudi uvijek kreće sa čitanjem novina od zadnje stranice prema naprijed?
Moja majka recimo želi prvo da vidi osmrtnice; kaže kako je njenoj generaciji došlo vrijeme kad se više ne okupljaju na vjenčanjima nego na sprovodima. Sve je to nekad bilo drugačije, kaže tužno svaki dan.
Moj kolega jer je crna kronika na kraju, a on obožava ujutro histerično se smijati ljudskoj gluposti; jer u svojim 30 tak godina nije još shvatio bit ubijanja radi postavljene ograde među susjedima ili krivog parkinga.
Kaže mi jutros kako je neki dan netko bacio bombu na gornji kat samo zato jer su ovi preuređivali svoj prostor, a njega je iznervirala buka, pa je eto odlučio smiriti susjedstvo. Sve ide kvragu, kaže mi smijući se.

Ja više ne čitam novine, a i vijesti sam prestala da gledam iz čisto jednostavnih stvari – prestala sam da se zabrinjavam. Ionako ništa ne mogu da promijenim, mogu samo da se osjećam lošije. Naravno da sam u toku događanja, ali uvijek i nekako malo glave izvan toga..
Moj djed je recimo oduvijek obožavao svađati se oko politike, do zadnjeg dana dok je ležao na postelji morao se posvađati sa mojim bratom jer on ne razumije što je taj i taj htio s tim i tim napraviti. To je nekad bilo drugačije, govorio mu je stalno, nekad je vlast bila puno bolja.
Ovaj svijet je krenuo na zlo i nema mu više povratka, jer «nekad» tako nije bilo…Ni ubijanja, ni svađa, ni vlasti, ni ratova ni ničega..

.............
Da jer «nekad» je sve bilo lijepo i savršeno. U srednjem vijeku su ženama nabijali na noge željezne čizme jer su vještice pošto peku bolji kruh od one tamo susjede, turci su nekad kroz ljude nabijali kolce tako savršeno da umiru u toj neopisivoj boli danima, a gradovi i sela su se palili danonoćno..
Kažu kako je danas toliko krađa, nikad tako nije bilo; ma da, nikad, možeš mislit. Kao i da se ljudi nisu toliko ubijali.. Možda ne u tolikom broju, jer je na svijetu manje ljudi bilo, ali ubojstva su se dešavala svaki dan, a da nitko za to nije odgovarao. Zanimljivo mi je bilo čuti kako su nekada ljudi mogli napisati na komad papira da je netko tobože nešto napravio i ubacili to noću u jedan sandučić koji je bio pored suda, pa su tog nekog sutradan priveli i objesili na trgu nakon kratkog suđenja. Pa ako ste se htjeli riješiti nekog susjeda to ste mogli učiniti na vrlo nonšalantan način. O da, nekada su se ljudi javno vješali, a ljudi su uživali gledajući te prizore. A još bolji su mi bili oni prizori u kojima su u arenama lavovi trgali živu djecu i žene, a tisuće ljudi je bodrilo i navijalo.

A i kažu kako je danas se sve to izmiješalo nekako, veliki srazmjer bogatih i siromašnih, nikada tako nije bilo.. Ma ne, naravno da nije, carevi koji svaku noć imaju orgije, a siromašni koji žive u kućama od blata i umiru od gladi.
Kažu i kako su se obitelji danas otuđile, nema više neke povezanosti, ljudi sve manje ručaju zajedno, druže se.. Ma da, kako da ne, kao da je ikada toga i bilo. Možda onda kad su očevi davali svoje kćerke za jednu običnu kravu i onda kad nije bilo kontracepcije pa su rađali djecu jer su morali, a ne zato jer su htjeli, pa su se djeca međusobno morala brinuti jedna za drugu jedući palentu i krumpir po čitave dane. Ali voljeli su se svi, kako da ne, uvijek su se svi u svakoj obitelji voljeli samo ne danas….
A i nekada su brakovi trajali, ljudi su se voljeli više, danas se naprosto ne zna što je ljubav.. Ma naravno, samo ako si se rastao bi te ubili ili si bio izopćen pa si se sam mogao ubiti, ili si morao živjeti s nekim za koga su tvoji roditelji shvatili da bi bio tvoj odličan izbor (što nije imalo nikakve veze jer mu roditelji imaju dvije njive i par ovaca) pa su ljudi živjeli sretno i veselo do kraja života..........

.........................

Što zapravo želim reći?

Da ljudi nikada neće naučiti da izvor nezadovoljstva nije u stvarima izvan njih, već u samim njima.Svijet je oduvijek bio i biti će zao, kao što je oduvijek bio i biti će dobar.
Nikada nije bilo bolje niti će ikada biti bolje. Sutra ne donosi svijetlu budućnost samo zato jer je sutra, a starije generacije govore da je nekada bilo bolje samo zato jer su bili mlađi i na svijet su gledali sretnim dječjim očima, samo su to negdje uz put izgubili tu sposobnost.

I sve je u nama, oduvijek je bilo i oduvijek će biti…
Moj dragi David, o kojem sam jednom pisala, dečko koji je oslijepio u ranoj mladosti, a s kojim sam se jedno vrijeme družila, mi je uvijek govorio:
Meni svijet sada nije crniji i prije je isti takav bio.. Mrak ne ovisi samo o tome što ti se događa, već o tome što ti je u glavi..

Svima nama se svaki dan događaju teški i veliki problemi, nikome nije lakše samo zato jer ima novaca ili samo zato jer živi u americi ili iraku.
Sve je u glavi. Uvijek je bilo i uvijek će biti.
I nekome je crno kad na svijet gleda zdravim očima, a nekome je šareno u mraku.
Samo slijedeći put kad optužite čitav svijet za vašu nesreću, upitajte se… Jeli zaista on kriv zato jer je sve oko vas crno?


Možda nije zapravo bitno kakav je svijet oko nas i sve crne stvari koje se događaju, jer mi ih ne možemo promijeniti.
Ali zato imamo ovaj svoj mali svijet kojeg možemo mijenjati na tisuće različitih načina, urediti ga kako mi želimo, okružiti se posebnim ljudima i u tom svijetu mi smo glavni akteri
..


I možda kad shvatimo da stvari oko sebe naposto ne možemo promijeniti, već da jedino što možemo mijenjati smo mi sami; možda onda naučimo kako biti sretni..
Možda da...

A dotad ja ću i dalje sjediti ujutro u busu, sneno gledajući ljude oko sebe dok Balaš na mp3 pjeva neku poznatu pjesmu i čuditi se ljudskoj gluposti..
Zanimljiva smo mi bića...
Naučimo uvijek kad je prekasno....



Post je objavljen 12.10.2006. u 22:55 sati.