IZGUBLJENI DJEČAK
Želeći pokazati raznovrsnost astralnog rada koji se prostire pred nama spomenut ću još jedan slučaj kojim je isti mladi neofit bio zaokupljen.
Svaki astralni radnik uvijek ima na brizi određen broj redovitih slučajeva koje obilazi noću jednako kao što liječnik tijekom svog dnevnog obilaska posjećuje svoje pacijente. Neofite, koji su mi dodijeljeni na učenje, uvijek vodim na obilazak kao što i stari doktor često sa sobom povede svog mlađeg kolegu kako bi stekao iskustvo. Medutim, postoji i drugo određeno učenje. Početnik mora proći iskušenja zemlje, vode, zraka i vatre. Ustrajnim vježbanjem mora naučiti razliku između misaonih formi i živih bića, kako prepoznati i koristiti 2,401-razlicitost elementarne suštine; kako materijalizirati sebe ili druge prema potrebi; kako se suočiti s tisućama hitnih slučajeva koji se stalno pojavljuju; iznad svega mora naučiti da nikada, ni pod kakvim okolnostim ne izgubi ravnotežu ili da si dopusti i najmanji osjećaj straha bez obzira kako alarmantno ili neobično može biti očitovanje koje se pojavljuje. Primarna potreba astralnom radniku je uvijek ostati gospodar situacije ma kakva ona bila . Takoder, mora biti pun ljubavi i nesebične želje za pomaganjem, ali tim ih kvalitetama ne moram poučavati jer bez njih nijedan kandidat neće mi biti poslan.
Jedne sam noći putovao k jednom od mojih uobičajenih slucajeva. Prolazio sam iznad slikovitog i brdovitog predjela. Moji su prijatelji lutali uokolo i letjeli nad područjem, slicno kao što foksterijeri trče naprijed pa se vraćaju te čine izlete raznim pravcima, pokrivajuci tri do četiri puta vise prostora od čovjeka kojeg prate. Moj mladi prijatelj koji je nekoliko dan ranije spasio život brodskog časnika iznenada se javio na svoj uobičajeni impulzivan način rekavši da je otkrio dječaka koji umire na putu, dole ispod nas
Uskoro smo otkrili osmogodišnjeg dječaka izgubljenog u dubokim udubinama goleme spilje,daleko od svjetla dana. Umirao je od gladi, žedi i očaja. Slučaj me nekako podsjetio na "Priču o anđelu" i učinilo mi se da je potrebno poduzeti nešto slično. Zbog toga sam materijalizirao mladog pomagača, ali ne Cyrila vec dječaka druge rase. Bilo jepotrebno osigurati svjetlo, jer smo bili u mrklom mraku. Napola klonulo dijete probuđeno je iz svoje obamrlosti i ugledalo je pred sobom dječaka sa svjetiljkom nad sobom. Prva i najpotrebnija stvar bila jevoda. Nedaleko se nalazio potočić , ali iscrpljeni dječak do njega nije mogao doprijeti. Nismo imali nikakvu posudu. Mogli smo stvoriti jednu, ali moj revni neofit nije o tome mislio već je požurio i donio vodu u rukama. To je toliko oporavilo dijete da je
čak uspjelo i sjesti. Poslije ponovljenog postupka mogao je čak malo i govoriti . Rekao je da živi u obližnjoj dolini. Uzdignuvši se kroz zemlju potražio sam uokolo (ostavio sam materijaliziranog dječaka uz mladog patnika ) nisam mogao pronaći ništa što bi odgovaralo njegovom opisu .
Morao sam se vratiti dječaku i navesti ga da razmišlja o svom domu kako bi o njemu stvorio mentalnu sliku koju će upotrijebiti u potrazi za njegovim domom. Tek tada sam pronašao kuću, ali puno dalje nego što je dječak rekao. U kući se nalazilo nekoliko ljudi. Pokušao sam u njih utisnuti misao o dječakovim nevoljama, ali bezuspješno. Nitko od njih nije bio prijemčljiv pa im nisam jasno mogao prenijeti ideju. Bili su pogođeni nestankom dječaka. Tražili su bezuspješno. U među vremenu su poslali po susjede iz doline namjeravajući detaljnije pretražiti okolicu. Ni na koga od njih nisam mogao djelovati, zbog njihove zaokupljenosti potragom.
Post je objavljen 12.10.2006. u 21:36 sati.