Nestajem u ponoru svojih osjecaja
Izgubljena, ranjena, odbacena...
Nestajem sa prvim zrakama sunca
U tvojim jutrima...
Zavirih u kutiju sna u kojoj ne zivih...
Gazim tvojim mrakom na litici mog postojanja
Krvavih nogu na tvojim usponima...
Ne pitaj me koliko je snova ostalo
Zatvorenih u svojim pocecima...
Osjecaje sam drzala na ostrici tvoga sjeciva...
Nocas postah sjena na tvojim putevima...
U Pandorinoj kutiji
Probose me lazni osmjesi
Zagrlise rijeci bola...
Bio si moja nada i moja patnja…
Bio si moje postojanje…
Zivis u meni..u svakom mom dahu,
svakom snu, svakom pogledu…
Umirem,ali ti ne umires u meni…
Nestajem…ti ostajes…
Grc mi razdire dusu...
Zelim poslati pozdrav nezaboravu.
Hvala ti na postojanju u mom vremenu...
Ako me ikada trazis, naci ces me na litici beznada
Uvita plastom magli...ispredenih od snova
Ukrasenih biserima iz dubina mojih crnih zjenica
Mekom poput pogleda majke na usnulog sina.
Toplog poput poljubca na kcerkina lica.
Ako me ikada trazis, naci ces me
U pjesmi tisine u tvojim grudima
U boli rascvijetanog cvijeta u pustinji osjecaja.
Ako me ikada trazis, naci ces me
Sakrivenu u najdaljem kutu labirinta
Bolesnu i praznu bez tvog osmijeha.
Ako me ikada trazis, naci ces me..
Ako me ikada trazis...
Ako...
Nada 13.10.2006
"Da li bih svoj zivot ponovno zivio?
Pocinio iste neoprostive greske?
Bih, da je i pola prilike. Bih. "
Raymond Carver
Post je objavljen 13.10.2006. u 00:04 sati.