eto to je moja poruka.. BUDITE ZALJUBLJENI!! preko ušiju, do neba, cjelim tjelom, svim srcem, polovicom glave jer ipak PROBAJTE ostaviti bar malo mjesta razumu ako je moguće, predajte se tome i nedajte da vas sputava strah od razočaranja i tuge, od suza i boli! jer ljudi, jebiga, tuga je tu da se preživi, bol tu da se preboli, suze da se isplaču i to je to.. nema tu puno filozofije.. iza svega prekrasnog stoji i nešto tuge.. uvjek je tako.. kad mama rodi djete to je ogromna sreća ali garantiram da one suze od boli baš i nebu lako zaboravila, kad dobiš dobru ocjenu ful si hepi al opet tu je tuga jer neko od frendova i nije dobio BAŠ tak dobru, kad je sunčano hepi si al opet rastužuje te jer nije svugdje tako ljepo, kad dobiš sestru ili brata to je ful ljep tren predpostavljam(bar tad) ali znaš da ima i tuge u tome jer kao što si dobio novog člana jednom ćeš nažalost vjerojatno jednog izgubit.. i tako u nedogled... al zašto tugovati zbog kraja koji će kad tad doći, zašto misliti suze koje možda stignu.. pa kvragu i sve zar nevolimo više uživat u ljepom nego patit u ružnom?!?! onda ćemu opće razmišljat o bolnim prekidima, neostvarenoj ljubavi i slično kad u isto vrjeme možeš misliti na to kolko ti je upravo sad prekrasno jer se volite i jer je on jedina stvar na svjetu koja ti je potrebna!! nisam zaljubčljena i dugo sam mislila kako je to zapravo dobro jer te nemože niko povrjedit, uništit i slomit! kontroliraš svoj život i svoje misli.. ali to je bezveze.. ljudi prosjek je života kaj.. 70 godina.. pa kad oduzmeš nekih 7 djetinjstva kojeg se ne sjećaš i 10 godina starosti kad se sam sebi gadiš ostane ti nekih 50 godina.. jeste li sigurni da želiter potratit, doslovno potratit svojih 50 godina života na kontrolu sveg kaj radite!?! ne čini se baš predobro jedini život koji imamo istrošit na to.. čemu živciranje radi jebene ocjene, radi glupih staraca, radi jada koji je tu svaki dan skoro.. itd itd itd zamisli kolko opcija imamo i šansa da nam tih 50 godina bude apsolutno PREJEBENO! gle koju šansu imamo ljudi.. možemo bit zaljubljeni!!! ko luđaci se možemo predat tim gluparijama i mislima.. i koji je lud filing kad malo po malo učiš kako se opustiti... i ne misliti na nebitno! jedina je bitna stvar na ovom svjetu je ostat živ, usrećit sebe i druge! dal se u to uključuje tuga?! ne! ona je prolazan, zaboravna, i kak i dođe i prođe.. a ko je još tolko lud da odluči zaboravit jednu ljepu ljubav?!?! niko! zato daj se ljudi zaljubite.. pustite se.. i jebite sve suze i tugu.. nek dođu kaj nas briga jači smo od tog! grlite se i ljubiti u tramvajcu, na cesti, u maksimiru i di vas volja nek svi vide kak je vama ljepo!!!!!!!!!
meni još nije.. al skontala sam sve.. bit ćemi ljepo.. jako skoro.. i onda ćemo svi bit prejebeno sretno zaljubljeni! a za najbolji vam primjer stavljam moju petricu i markeca!! premedeni ste golupčeki!!
pusa baj ciganaka
Post je objavljen 12.10.2006. u 19:49 sati.