Marketing
Kad samoća zamiriše
Ni mjesec mi nije više prijatelj,
Ni zvijezde mi nisu saveznice.
Tijesno mi je,
U carstvu samoće.
Oklop mi je navukla,
Okove teške nabacila
Tišinu i tjeskobu izazvala...
Samoća, željeznom rukom
I noć mrklu steže.
Probudi me, možda sanjam,
Možda će tvoj glas,
Ili miris tvoje kože
Biti sasvim dovoljni.
Ti si moje nadahnuće,
Budi i moje okrijepljenje.
Ljubavi nemoj dati ime,
Daj joj novu dimenziju.
Pobudi klijanje, neka raste,
Neka buja, daj da lista i cvjeta,
Neka se oplodi i sočno neka ti miriše.
Neka ti se ponudi, krepko i zavodljivo,
Poput zrele, i samo tvoje, žute dunje.
Post je objavljen 13.10.2006. u 05:07 sati.