Marketing
O crnom, slatkom, ljubomornom stvorenju
Ostao sam jednom davno dragoj Lady In Red dužan odgovor na temu o kućnim ljubimcima i njenoj želji da ima malog cuku.
Lično nemam ni ja kućnih ljubimaca. Smatram da mi moji stambeni uslovi trenutno to ne dozvoljavaju (iako se određena osoba ne slaže sa mojim mišljenjem). Ali… ima to jedno ali. Moj dragi ga ima. I to jako lijepog. Najljepšeg. I pri tome poprilično pametnog kućnog ljubimca. Prelijepog crnog labradora.
Kada sam ga prvi put uživo vidio i upoznao imao sam priliku da odmah u „paketu“ spoznam i jednu bitnu osobinu tog ljepotana, osobinu koja će me kao „kletva“ proganjati slijedećih par dana, biti tema za smijeh, ali i poneko moje „pucanje“. Naime, Crni je ljubomoran! Ali u pravom smislu riječi. Iako mi je jasno odakle potiče ta njegova ljubomora (ko sam sad ja da mu okupiram osobu sa kojom je on inače provodio vrijeme 24/7), ali da u toj mjeri može životinja da ispoljava svoje negodovanje na određene sitnice i dešavanja – to već nisam mogao da pojmim. A sitnice su podrazumijevale i najobičnije držanje za ruku. Bilo bi dovoljno da sjedimo i pričamo, na dvije odvojene fotelje i da si pružimo ruke, držimo, a da on već bude na putu od kauča do nas, po mogućnosti uvali svoju njušku tu negdje između ta dva dlana (što više to bolje) i bude prividno spokojan – razdvojio nas je.
Zagrljaj? E tu su se već palili svi mogući alarmi kod Crnog! Tu se već postavljalo pitanje njegovog opstanka i trebalo je upotrebiti sva moguća sredstva da se ta dva objekta odvoje jedan od drugog. To je tada podrazumijevalo zavlačenje između nogu i propinjanjem prednjih šapa. Naravno , mi smo se na sve to dobro smijali. Nekako sam ipak sticao dojam da njemu to nije smiješno.
Eh sad – najintrigantniji dio. Znate onaj zvuk koji nastane kada se dva para usana rastave nakon poljubca? E to je predstavljalo signal za njega da u slučaju da je u drugoj sobi treba da se na najbrži mogući i nemogući način nacrta pored nas i primijeni neku od gore navedenih tehnika razdvajanja, zavisno kako nas zatekne. Ovo sve podrazumijeva da smo mi u „van-spavaca-soba“ prostoru i da se radilo o „bezazlenom usputnom“ poljubcu. Njemu je i to bilo dovoljno. Alarm!
Iz svega ovoga možete zaključiti da treba podobro razmisliti i o inteligentnim kućnim ljubimcima kada se upuštate u vezu sa nekom osobom.
I da se ne bi stekao loš dojam o Crnom reći ću samo da mi između ostalog često znaju nedostajati naše zajedničke šetnje. Svakodnevni zajednički trenutci u kasne noćne sate kad bi se mi ubacili u obične trenerke i patike te poveli Crnog, našeg Crnog, u dugu skitnju da se istrči. I dok bi tako šetali osluškivali bi samo grebanje njegovih kandži po asfaltu dok bi razdragano trčkarao usnulim ulicama i nestajao u tami pojavljujući se samo u odsjajima koje je bacala ulična rasvjeta.
Nedostaje mi spoznaja tog našeg malog svijeta. Svijeta u kojem postojimo samo nas troje. I naša ljubav.
Post je objavljen 12.10.2006. u 14:30 sati.