Marketing
...prokleti sretni zagrljeni ljudi...te uloge su bile naše...samo MOJE i TVOJE...a gdje smo sad? gledaj u mene...NEMA MENE....
Zatvorila sam oči.
Predamnom opet jedna od onih slika.
Naglo sam ih otvorila osjetivši suze u očima.
Kad god bi pokušala šapnuti nekome koliko mi je u tom trenu potreban, tijelo bi i dalje ostalo nepomično ležati i samo se boriti sa slikama koje su se bijesno nizale u mojoj glavi.
Gledala sam kako dan prolazi i sjetila se ponekih riječi u glavi upućenih nekome.
Pokušala sam ustati i uspraviti se, no tijelo kao da je obavila gomila boli.
Opet sam zatvorila oči.
Osluškivala sam prolaznost u vlastitim mislima i pokušala otvoriti usta.
Progutala sam krik i izgubila se u njemu.
Više se nisam znala vratiti.
Osjetila sam užasan strah.
Osjećala sam se ranjivijom no ikad i to me je samo još više tjeralo da se povučem u sebe.
A ne smijem...
ne želim...
jer treba mi...
nedostaje mi...
Danas sam jedna od
Ostavljenih..
Slomio si mi krila,
Uništio duh,
Ugasio plamen i
jednostavno...
Najjednostavnije..
Otišao..
hvala Sandri koja je plakala samnom dva sata...i Miji koja je uvijek tu kad je trebam...i Lorni i Gali i ostaloj ekipi iz razreda koji su uz mene...i hvala svima na komentarima...
pozdrav
Post je objavljen 12.10.2006. u 10:24 sati.