Marketing
Pitt
Prodjose i praznici, moj odlazak do Pittsburgha i 7 sati voznje u jednom smjeru. Stvarno (za mene) nema veceg smora nego ici do cure u posjetu. Jeste da je zajebancija na nivou i da se zezamo cijelo vrijeme dok sam tamo, ali brate mili 600 km je ipak previse.
Vikend je bio legendaran; u Subotu smo planinarili (ko fola), u nedelju isli brati jabuke a cijeli ponedeljak sam proveo hodajuci po kafama i setnjom u parku. Vrijeme je bilo super, niti ijednog oblacka. Slike koje sam uslikao u Subotu tokom "planinarenja" su ispale jedne od najboljih koje sam ikada uslikao. Za divno cudo, cura me je ostavila na miru da slikam do mile volje tako da mi je to na kraju dosadilo i posvetio sam vise paznje njoj (taktika?).
Dan na poslu onako, nesto mi je bilo mrsko pricat sa kolegama, stvarno nisam bio nesto horan. Sef doso sav podbuho i mene pita sto izgledam "rough". Zakasnio sam na posao jer sam sanjao da sam povalio Condoleezzu Rice. Koja nocna mora, ali se ne mogu sjetiti detalja. Samo se sjecam da sam se ujutro (u snu) probudio i da mi je nesto ona govorila. Mozda sam bio mahmuran, neznam; nisam se dugo napio.
Kada sam kod alkohola, opet sam pozvan u Chicago kod rodjaka na proslavu nove godine. Glatko sam ih odbio; ciganluk koji sam prosle godine napravio se lako ne zaboravlja. Usput, cojk kojeg sam zvao Jean Luc Piccard cijelo vece bi me mogao sa toljagom cekati. Brrrrrr, Jägermeister je nesto najogavnije sto sam ikada pio (osim naravno Tekile od koje sam se probudio sav mokar i sa koferom punim nabacane odjece na sredini sobe). Dan danas se ne sjecam kako se kofer inace pun drangulija na najvisoj polici nasao na sred sobe i koje crne misli su me navele da ga skinem. A to vece sam trebao da marnem komsinicu u studentsko domu - koju je to vecer odradio cimer dok sam ja balavio na krevetu 
.
Buba:
Klikni na sliku za vecu verziju...
Post je objavljen 12.10.2006. u 03:32 sati.