dragi prijatelji, i oni koji će to postati, pročitao sam vaše utjehe koje djeluju kao poput slatkog mirisa irisa ;) u ovoj životnoj gorčini. pročitao sam i one druge koji su tako karakterističan izraz ovozemaljskih nepravdi. hvala vam na savjetima, ali ja ipak ne odustajem tako lako.
u posvemašnjem kaosu koji posljednjih mjeseci zarobljava moj duh, ipak se jučer ukazala zvijezda repatica nade: iris i gec su okončali svoju romansu koja je trajala čak kraće nego naša. čuvši to, istom sam zadrhtao i nisam se mogao fokusirati ni na što. morali su mi donijeti vode. da bi cijela priča dobila još bajkovitiji ugođaj, u poplavi bezličnih utvara sam ugledao... ne znam je li to svjetlost upala pod savršenim kutom, ili mi se doista osmijehnula s onom čari kakvu samo ona posjeduje. samo ona. no ne želim prijevremeno povjerovati u povratak moje muze. nakon toliko crnih dana, one umrle slike sreće otputovale su u svijet fiktivnoga. na kraju sve ostaje na treperavom možda.
Post je objavljen 11.10.2006. u 21:21 sati.