Marketing
Sustav za navođenje
U djetinjstvu sam jela crni i bijeli kruh, pogaču, baget, segalu i sengvič. 
Od peciva jela sam rusicu, satelit, prstiće i spuž, bublice i žemlje.
Je, onda je pecivo bilo delicija. 
Danas sam sva unezvjerena kad odlazim kupovati kruh i pecivo. 
Na policama deset vrsta kruha, i deset vrsta peciva. 
S kruhom još kako, tako, imenuješ ga prema boji. 
Barem onoj koja ti se priviđa.
Pecivo sama zbrka na polici! 
Ja: Molim vas kilo crnog kruha.
Prodavačica: Koju (pokazuje prstom ) štrucu? 
Ja: (pokazujem prstom) tu, ne malo više lijevo, još, još e tu štrucu! 
Prodavačica: Želite li još nešto?
Ja : Da i pola bijelog kruha!
Prodavačica: Koji (pokazuje prstom) kruh želite? Ovaj ili ovaj tu (pokazuje prstom) ili možda onaj tamo?
Ja: Taj (pokazujem prstom) krajnje lijevi nareckani!
Prodavačica: Još nešto?
Ja: Pecivo , dobro ste me podsjetili! 
Prodavačica: Koje? (pokazuje prstom) Ovo, ovo, ovo ili ovo?
Ja: Dva ova, (pokazujem prstom), da ta dva u sredini, i po jedno to i ono tamo (pokazujem prstom), ovo jedno desno i ovo pored njega (opet pokazujem prstom), ne, ne odmah do njega, previše ste desno, malo bliže sredini!
Uf, odahnem zahvalno.
Pitam prodavačicu: Kako se zovu ova peciva?
Prodavačica: Pa pecivo! Kako bi vi?
Ja: Bilo jednostavnije da imaju imena, ne bi nam trebala ova tehnika navođenja!
Prodavačica: Ali to je (pokazuje prstom) pecivo! 
A moja je none utrošila godine da me nauči da nikad ne upirem prstom 
Post je objavljen 11.10.2006. u 17:50 sati.