U crno bijelom svijetu živim.
Opcije su dvije:
crno ili bijelo...
tama ili svjetlo...
sivo nikad ništa nije...
Neki su ljudi potpuno crni,
a drugi pak bijeli su sasvim,
u crnima nema ni malo bijelog,
a ni bijeli od crnih ne žele krasti.
Crni su loši, zli, odbojni,
mogu ti život uništiti,
ako im pustiš snove porušiti,
uzmu i što si dao i što nikada nisi želio pružiti.
Izvuku zadnji pozitivan stav,
unište zadnji sunčani dan
jer u njima samo crno se krije
i baš kada misliš da su uspijeli zacrniti i tebe
shvatiš da netko bijeli te grije.
Pale se lampice oko tebe,
...jedna po jedna...
krijesnice lete,
a ti se veseliš kao dijete
jer više nisi sam.
I jedno po jedno...
svjetla se spoje,
obasjaju dušu,
rasvjetle snove
i opet se jave nove nade,
nove misli,
osjećaji prorade.
Vidiš da ipak sve crno nije,
da su neke stvari iste kao prije,
dok si još bio onaj stari
bez tih crnih uspomena u glavi.
Vidiš da još ima dobrih ljudi
da nisu svi isti grebatori.
Dok tako živiš u svom bijelom svijetu
događaji jure...
neki crnim, neki bijelim zrači...
Namakne se jedan kao oblak
i sve bijele ljude zamrači.
Odjednom sunca više nema,
nema krijesnica,
nema svjetala,
a ni lampice nisu što su bile...
Zasivilo je u crno-bijelom svijetu,
nije više isto kao prije.
Tek tada shvatiš da postoji sivo,
da nije sve jasno kao prije,
i ne postoje uvijek samo opcije dvije.
U bijelom uvijek ima malo crnog,
a malo bijelog u crnom se krije!
* La rosa negra *
Post je objavljen 11.10.2006. u 15:30 sati.