Po samom imenu albuma normalan čovjek bi si mogao postaviti pitanje: Zar opet oni divljaci Slayer krstare svijetom? Kad će već otić u penziju te pustit Boga i njegove pobožne ljude na miru? Šta im je Bog zgriješio da ga tako časte lijepim riječima i još ljepšim albumima? E,PA LJUDI MOJI,OČIGLEDNO NIKAD!!!!!
Čini se da u paklu vlada strah da ako Slayer navrati tamo,mogli bi i samog vraga skinut sa trona!!!!
Jer ljudi poput Hannemana i Kinga,ljudi koji su početkom osamdesetih sa lokalnog groblja pokrali kip sveca te mu prilikom krađe odrubili glavu (nenamjerno?),predstavljaju konkurenciju i samome Đavlu sa rogovima.
Uz sve te lijepe riječi, gore navedene, Slayer je ipak svojim zadnjim albumom prevazišao i samog sebe.
Za mene je Christ Illusion drugi po redu (poslije Amon Amartha-With Oden...) metal album godine,jer kad sam prvi put čuo navedeni album,malo je falilo da mi nisu krenule suze. Zašto?
Slušam Slayer negdje od 1994,sa Divine Intervention albumom,odličan mi je band i poštujem ga,ali albumi poput Diabolus In Musica i God Hate Us All, zaprljali su Slayerovo ime svojim hc i punk sranjima (ne spominjem Undisputed Attitude jer su to ipak samo obrade osim odlične Gemini) te su me ohladili od banda kojeg sam obožavao.
Slayer sam prvi put čuo negdje 1991 i to album South Of Heaven (na kazeti),prvo od jednog starog metalca,a poslije ga je nabavio Lepr(moj frend).Snimak je bio izbediran do jaja tako da smo to vrlo malo konzumirali do 1994 kad smo nabavili praktički gotovo sve od Slayera (srednja škola je bila dobra jer si se uvijek mogao spojit sa drugim ekipama te mijenjat ili kupovat kazete). Od 1994 pa do danas Slayer su mi ostali jedan od najboljih bandova,band koji napravi albume poput Reign In Blood (29:04min pakla),South Of Heaven,Seasons In The Abyss,pa čak i Divine Intervention,ulazi u legendu.Pogledajte samo Slayerove početke 83-84,scenski nastup,albume (Show No Mercy,Hell Awaits...),fanove, te lyricse i svi vi koji slušate black metal spustite se na koljena i popušite Slayerima kurac.Slayeri su u to doba bili vladari metala sa najbrutalnijom mjuzom i hordama zaluđenih fanova (pročitajte osvrt na koncert 86,unutar knjižice iz box seta Soundtrack To The Apocalypse,koji je napisao Slayer fan,te će vam bit jasno da je to bilo čisto ludilo) koji su gazili sve za Slayer.
Šta više reć, 2006 je došla, čuo sam da je izašao novi Slayer te ga nabavio. Nisam puno očekivao jer ipak dva predzadnja albuma su mi bila ne-baš-dobra, ALI .....JEBOTE.....MAJKO MILA.....NEMOGU VJEROVAT...
ISUSE.....KINGS ARE BACK!!!!! Malo je falilo da me opere srčani ili moždani udar)
Prva pjesma Flesh Storm pokrenula je lavinu vrlo dobro poznatih osjećaja i Slayer ritmova te me jednostavno zamalo navela na plač.Nisam mogao vjerovat da su se Slayer vratili (sa Lombardom) na način koji nisam mogao ni u snu zamislit,pravi dobri,stari Slayer!! Pjesma za pjesmom su prolazile,a ja sam šokiran gledao u zvučnike te nisam vjerovao svojim ušima.Nema smisla da opisujem sve pjesme jer su to jednostavno Slayer pjesme (onaj koji voli slušat stari Slayer osjetit će istog trena stari dobro poznati feeling) abnormalono odsvirane i isproducirane.Naglasio bi pjesme poput Skeleton Christ i Jihad,ma poslušajte tu mjuzu i tekstove.Pakao se trese,Slayer rokaju!!!!!!
Ljudi moji to vam je to, šta sam,ovako euforičan i nabrijan,imao za reć,jer ipak 90% današnjih žestokih i opakih metal bandova ima neke (ako ne i sve) Slayer korijene koji potječu još iz davne 1981. Koliko je black metal bandova onda postojalo (osim respect Venoma)? Cradle Of Filth,Dimmu Borgir,Mayhem, Satyricon,Deicide i ostali šupci su u to vrijeme sisali staroj sisu,a danas glume velike sotoniste i besmislene namazane lutke (što si više namazan i krvav,te nabijaš i izdrkavaš se to si opasniji) sa okrenutim križevima te nekvalitetnom mjuzom (60% gitara u blacku je na principu brza dva tri riffa u punk stilu,te nabijanje do bola).Poklonite se svi.
..FACE THE THRUTH...
...SLAYER...
....IS BACK.......666
Post je objavljen 11.10.2006. u 12:55 sati.