Marketing
Je, srebro je... Kup Uljanik 2006...
PUTOSLIKOPIS
Krenuli mi na Kup u petak u 10:30. Naravno tome je prethodilo jedno kafenisanje, pa smo se u 10 skupili na kolodvoru, kupili karte i ukrcali se u bus. U busu je bilo zabavno, dok su svi pokušavali ubit oko Karlo nas je zabavljao pričama o svojoj probavi.. Prvi sendviči pali su na željezničkoj stanici u Lupoglavu, i onda smo nastavili vlakom do Pule. U vlaku su neki marljivo učili, drugi se zabavljali, a treći tražili Vidin novčanik. I napokon smo stigli do Pule! Onda i do otoka na kojem se održavao Kup Uljanik. Usput smo pokupili i turista Sanju koja je došla «da joj guzica vidi puta».
Odmah nakon kakvog-takvog smještanja u šatore, počele su olimpijske discipline. Prvo semafor, kojeg smo malo zeznuli zbog buke u komunikacijskom kanalu, onda morse, pucanje iz puške kojeg je odradila Eliza jer Petra trenira «samo» godinu dana, prva pomoć praktično i dizanje šatora. Ovdje bi samo napomenula da Smokvin list drži novi odredski, ako ne i svjetski rekord u brzinskom spuštanju šatora – u samo 3 sekunde! Predali smo naš prekrasni predzadatak, pa smo onda bili slobodni do navečer. Nakon ukusne večere (pire i meso) ucrtavali smo ks na karti i poslije se pripremali za kzp. Naš kzp o mišu i mišolovci je bio najbolji, mada je konkurencija bila dosta loša. Ali trebali ste samo vidjet Bokija kako je glumio tog miša! I za kraj dana, u 11 navečer kad nam je stigao Sale, odradili smo i čvorove, i to odlično!
Ujutro je bilo dizanje u 5 i još po mraku prebacili su nas na kopno. Prvo opet kava, odlazak na wc i onda smo krenuli na stazu. Na početku smo se odmah okitili odredskim bojama da nam donesu sreću. Još je bila rosa na paučini, a mi smo već dotrčali do 1. ks. Drugu smo već malo više tražili; dok smo se gubili sreli smo Juckelle iz suprotnog smjera koje laganini s najlonskim vrećicama još uvijek traže prvu; a nakon kratkog vijećanja s Botašima i kašljucanja iza grmlja našli smo i to. Malo smo se morali odmoriti od brzinskog dijela, zasjeli smo na kabanicu od kontrolora i nismo se micali sat vremena… I sad je slijedio zamorniji dio – od 2. do 4. crtala se skica dijela puta, a od 2. do 5. pisao se dnevnik. Putem smo nailazili na razne prepreke, ali sve smo ih uspjeli svladati. Čak smo se i slikali kraj tipičnog istarskog kažuna. Na 4. ks je bio ručak (naravno, žolfa) pa smo malo i zalegli. Na 5. ks se crtala skica koja je na kraju ispala ovako. 7. ks bila je u Areni, ali nismo je uopće uspjeli razgledati jer smo se bavili krokijem – bili smo jedina ekipa koja ga je uopće crtala! Nakon toga Smijeh'si su zasjeli u kafić da dovrše radove, dok su se Smokvači pod vodstvom Sanje 2 sata gubili oko njene zgrade u nadi da će nekako ipak stići do cilja. Stigli smo na cilj sa tri sata zakašnjenja, ali vjerovali smo da ćemo radovima nadoknaditi te izgubljenje bodove. I što bolje bi nas moglo dočekati nakon napornog dana, nego 5 kila pršuta osvojenih na kzp-u!! Naravno, to se odmah narezalo i podijelilo, ali ipak je ostalo još i za odred – svi ste pozvani na degustaciju u srijedu! Bilo je tu poslije i točanja nogu u moru, i druženja do kasno u noć, i pjevanja, i razgovora između vođa družina o patrolama, i svega…
Jutro je započelo paljenjem vatre: mi smo je uspjeli zapaliti, a Juckelle nekim čudom nisu (mislim da im se to prvi put dogodilo). Uslijedilo je cijepanje oblica – evo jedne slike za Story – bračni bar Utješinović/Bahović uživa u slobodnom vikendu Poslije toga potezanje konopa – mislim da već svi znaju da je Primorje pobijedilo!! Ali budimo iskreni, to je ipak zasluga Petre i mene – mi smo snaga odreda; mišići s logora rade svoje… I za kraj razigravanje u čvorovima – naravno da smo rasturili! Napokon smo onda uhvatili malo vremena da zamezimo s Lavovima iz Splita koji su pobijedili u kzp-u u mlađoj kategoriji. Podijelili smo sir i pršut i svi smo se dobro najeli.
I za kraj – proglašenje! Iako smo čitava tri dana čeznutljivo gledali veliki prijelazni pehar i već ga zamišljali na policama odreda, ipak nas je zapalo 2. mjesto – čestitke Tigrovima – svaka čast dečki! Al sretni smo, nije ni to mala stvar, važno je da smo se potrudili i dali sve od sebe! Što se baš i ne može reći za Smokvin list, koji je završio na predzadnjem mjestu… A Juckellama još jednom čestitam na osvojenom 6. mjestu i pogotovo na stavu koji je pohvalio čak i dopredsjednik SIH-a!
I hvala delegaciji odreda (Željka, Vesna, Cilja, Koka, Miro) koja nas je svih dočekala na kolodvoru i s kojima smo odmah mogli podijeliti sve doživljaje i utiske!
OPET NAJBOLJI!!!
...i svoj odred voli... Tamara 
Post je objavljen 11.10.2006. u 08:56 sati.