Kažu relevantna američka istraživanja da ljudi imaju najveću produktivnost posljednja dva dana uoči Božića ili godišnjeg odmora. Tajna je u tome da u ta dva ili jedan dan pokušavamo posvršavati one poslove koji bi nas očekivali u razdoblju u kojem nas nema na poslu i one poslove koje smo stalno odgađali. Statističari, kakvi već jesu, izračunali su da bi stopa razvoja u Sjedinjenim Državama vrtoglavo rasla kada bi od radnika mogli izvući onaj radni elan koji imaju uoči odlaska na odmor. Tu se sad otvaraju pitanja koliko se od čovjeka u modernom svijetu traži, ali ja neću o tome, nego pokušavam to prenijeti na naše standarde. Kod nas si tjedan dana prije godišnjeg već u outu. S posla zoveš agencije, kolodvore, sređuješ smještaj i slično. Umjesto da obaviš nagomilani posao tjedan dana smišljaš kome da ga uvališ. Kad se vratimo, 'ko je vidio raditi odmah, pa tek smo stigli. Prvo ide privikavanje, onako nekih tjedan dana za radoholičare, a onda i tjedan dana za ovakve prosječne kao ja. Novi se problem onda rodi u činjenici da smo mi puni nekih praznika i da nam se to baš sad potrefilo. Idemo onda to spojiti. I priča ide u krug. Prošetajte našim gradovima ili pokušajte voziti u prijepodnevnim satima, pa to je ludnica od ljudi. Pitao me jedan američki košarkaš koji je došao igrati u Hrvatsku - kako je moguće da je toliko ljudi prije podne po kafićima i da je uopće toliko ljudi vani. Tko uopće kod vas radi, bio je iskren. Još nam dobro i ide, pomislim.
Post je objavljen 11.10.2006. u 07:38 sati.