Sve sam si bila napisala za post i pripremila fotkice da vam pokažem , pogotovo dragoj pjesmi o jednoj mladosti.
ali grrrr crkavaju mi Windowsi i ne mogu otvoriti neke programe.
Sve se zblesiralo
i tak , sad sam ljuta na Bill Gatesa i taj glupi program koji mi redovito svakih 365 dana ode v rit.
za pjesmu o jednoj mladosti
subota 7.10.
Prošle godine sam imala post o H. Kostajnici (nestao u bespućima pada sistema) , kestenijadi i povijesti grada .
Prvi put sam bila u gradu jednog kišnog dana prije tri godine i moram priznati da me
osvojio nekim posebnim šarmom bez obzira na to što je tužno i napušteno izgledao .
Između ruševina isticala se velika ponovno izgrađena raskošna crkva i samostan srušeni u vrijeme srpske okupacije.
Srećom ova subota je bila predivna topla i osunčana .Grad prepun ljudi , mirisa pečenih kestena , domaćih kolača, turista , planinara ,
folklora , muzike , pečenih volova i odojaka, pjesme i plesa , balona i kramara…bilo je i političara…ministar . Dijelio je kestenje . Vidjela sam ga kasnije na večeri . preserans ; kužiš ono ne večeram s ministrima
Iskreno ne znam zašto mi je taj grad toliko drag , možda zato što ga doživljavam nepravedno napuštenog i
ostavljenog nakon svega što je pretrpio , a samo sat vremena udaljen od Zagreba .
Možda zato što je na rijeci i ima predivan most. Tamo preko rijeke Une vidi se toranj džamije. Gledaju se tornjevi.
No dobro, neću teške teme ratnih razaranja jer grad polako ali sigurno napreduje. Život ide dalje i pobjeđuje. Ima dobre ljude koji čine mnogo i ulažu puno truda.
Gradu podno Djeda najslađih kestena na svijetu želim puno više dana u godini prepunih ulica nasmijanih lica šetača. 3000 stanovnika od ove godine prvi put u plusu. Radi se…radi ![]()
Poseban kompliment udruzi Hrvatska žena na odličnim kesten pire kolačima i veliko hvala gospođi koja mi je poklonila paket gibanica za doma .
i domaćinima na odličnoj večeri.
a tak sam htjela staviti fotkice 
Post je objavljen 11.10.2006. u 00:05 sati.