Marketing
…slomljena…ponovno…
…Predivno jutro…cvrkut ptica…i sunčeva svjetlost koja ulazi u moju sobu…smješak na mom licu…i sreća…jer započinje još jedan novi dan…mislima sam ovaj put daleko od tebe…ne…ti više nisi u njima…kao da i nikada nisi bio…presretna zbog toga započinjem novi život….više i nepišem o tebi….zašto kada više nemam šta reći…nestao si…jednostavno izblijedio…i nadam se zauvijek…jer u mome srcu sada je netko drugi…on je zauzeo tvoje mjesto…o njemu sanjam…i njega želim vidjeti…on me usrećuje…i ponovo se osjećam zadovoljno…i ispunjeno…ah…predivnog li osjećaja…trajat će…ma znam da hoće…zašto nebi…kad je sve onako kako treba biti…lijepo…ali ipak…pa zar nije i onda bilo lijepo?...zar nisam i onda bila ispunjena i sretna?....pa je sve bilo propalo…al ne neće i sada…nemože…ne smije…ne opet…ne meni…
…provodim vrijeme s njim…osjećam se dobro…voljeno…i sigurno…hvala mu na tome…hvala mu što mi to pruža…opet počinjem vjerovati u ljubav…i drago mi je zbog toga…sve je savršeno…no, možda ipak i presavršeno da bi bilo istinito…al opet…lijepo je i sviđa mi se…sa mnom je…i to je bitno…
…samo zašto me počinje tako čudno gledati…odakle sad taj bijes u očima…zbog koga…zbog čega…zar sam nešto krivo rekla…učinila…ili…šta??...pita čudna pitanja…odgovaram mu ali ipak kao da mi ne vjeruje…ispituje ostale…pa zar nije dovoljno da mu ja kažem??...to me vrijeđa…objašnjavam…opet ne vjeruje…ne vjeruje meni…pa zar bi mu lagala?...neka me pogleda u oči i vidjet će da mu one nebi mogle lagati nikada… ali njemu to nije dovoljno…shvatila sam…ne vjeruje mi…nimalo…a što sam učinila…ništa…
…ponovo ostavljena tražim put kojim poći…na koju stranu se okrenuti da ne boli ovoliko…suze sam ionako već sve isplakala…nemogu više…nisam jaka…bol…patnja… sve ispočetka…a zbog čega…zbog koga…još jednoga koji me nije znao čuvati…ili možda ja nisam znala čuvati njega?...ne…ne smijem prebacivat krivnju na sebe…ne smijem se još i time mučiti…pa zar mi i ovo nije dovoljno…al da mi je samo vjerovao…da je bio na mojoj strani…sve bi bilo drugačije…zašto??...pitanje koje se često pitam…al ne dobivam odgovor…možda odogovora niti nema…jer tako je valjda trebalo biti…bolno…kao i uvijek…
…i sada ponovo počinjem misliti i na tebe…jer otakako sam te nedavno vidjela ponovno se u meni probudilo ono nešto…činiš se drugačiji…kažeš da si prekinuo sa curom…govoriš mi divne riječi…šalješ poruke…sve mi se čini nekako nestvarno…možda me bol ubila pa sam sada u raju…i ti si samnom…ne…ne vjerujem da je to…ali neznam šta je…čudno…otkuda sad takva promjena…nemogu reć da mi se ne sviđa…al opet…da li je to zbilja moguće…ili samo još jedna od tvojih laži i pretvaranja…ma sigurno je to…ne smijem ti opet vjerovati…ne smijem ti se prepustiti…pogotovo ne sada…kada sam ponovno slomljena…kada još mislim i na njega…a mislim i na tebe…što je to sa mnom?...obojica ste me povrijedili kao nitko…obojica ste me ostavili…zašto onda mislim samo na vas?...to me boli…jako me boli…ne mogu više…pa zar mogu biti toliko naivna…ne…ne smijem…ne opet…ne s vama…gotovo je…zauvijek…voljela sam…da jesam…volim li još i sada?...teško je reći…znam samo da patim…opet…srce me boli…mlada sam…al stvarno neznam koliko će još izdržati…nakon svega…prošlo je i previše…nije ni ono dovoljno jako da se nosi sa time…nije…nažalost…
…i tako ja opet ostajem sama…s boli u srcu…suzama u očima…i slomljenom dušom…nastavljam dalje…šta drugo i mogu…čekati da me ponovno netko povrijedi?…ne bi se čudila…samo dali bi i treći put ostala jaka??...neznam…i vjerujete mi ne želim saznati…
…evo i ja sam napisala post…nakon dugo vremena…makar i nije baš neš...neznam...nekako mi se i ne sviđa baš previše..al u njemu vam sve piše…zbog čega i zašto…neznam kada ću opet pisati…mislim da ne tako skoro…
…potrudit ću se komentirat vas…al ništa nemogu obećati…žao mi je...nemogu… pokušajte shvatiti…puno vam hvala na svim komentarima…mnogo mi znače…volim vas…i drago mi je što ste uz mene…
…zauvijek vaša…*luda_mala*…
...
Post je objavljen 10.10.2006. u 23:47 sati.