Pregled posta

Obilježeni: Lica S Naslovnica, Andjelko Erceg, Priča peta

np Sepultura – Under A Pale Grey Sky – Live LP

Andjelko Erceg, vlasnik i glavni urednik lokalnog tjednika Makarska Kronika ovaj je tjedan odradio i sakupio 200-ti broj novine koja izlazi već nekih četiri godine svakog utorka. – Nisam jedini koji je sakupio 200 brojeva Kronike, priča Andjelko za blog dok ležim zavaljen na kauču u redakciji, onom istom koji se tu nalazi od prvog dana života ove male, a velike novine. Andjelko, usidren u stolici za svojim PC-om s kojeg je pročitao i uredio gotove sve tekstove izašle ovih godina, razgovor nastavlja riječima - Naime, ima dosta ljudi u gradu koji imaju sve Kronike. Javljali su već prije, kao i oni koji tvrde da su pročitali sve brojeve do sada. I to je jedan od pokazatelja da se rad i ulaganja svih ovih godina isplatio. Za ovaj jubilarni broj smo anketirali četrdesetak građana na temu prihvaćenosti novine, a pokazatelji su više nego dobri, uostalom kao i statistike koje pratimo sve vrijeme. I dalje se štampamo u 4.500 komada te namjeravamo i dalje ostati na toj brojci.



Iz Zagreba u Makarsku, Jutarnji za Kroniku
Mislim da smo, s obzirom na područje djelovanja, dosta dobro pokrili teren. Prepotentno bi bilo govoriti da smo prije četiri godine to i mislili. Uvjereni smo bili da moramo biti okrenuti čitateljima i to se pokazalo ispravnim – o počecima djelovanja nakon povratka iz Zagreba, gdje je uređivao tjedni prilog Magazin, dnevnika Jutarnji List, govori Andjelko i nastavlja – Problem je u startu bio što Makarska nikada nije imala tradiciju ozbiljnog novinarstva. Trebalo se postaviti u službu javnosti i kako korektiv vlasti, pisati o običnim ljudima, dakle, djelovati lokalno; to je bio izazov. Tako smo krenuli, tako i danas idemo. Prva nezgoda na koju smo naišli u samom početku rada postavila se ispred nas. Naime, tada je HDZ bio na vlasti a SDP u oporbi, pa smo dobili etiketu 'crvenih'. U tim okolnostima smo bili svjesni da na svaki napad moramo uzvratiti još žešće inače će se takve siledžije iz vlasti i njima bliskim tipovima osiliti i njihovom pritisku neće biti kraja. Zato je za prve nasilničke ispade prema nama saznalo Hrvatsko novinarsko društvo koje je promptno reagiralo, pa je tako i šira javnost u Hrvatskoj ubrzo saznala za malu novinu iz Makarske.



O ažurnosti, profesionalizmu i žutilu
Upravo takva podrška profesije, pomogla nam je da zadržimo svoje principe novinarskog rada i konačno dočekamo lokalne izbore 2005. godine, za koje držim da smo predizbornu kampanju odradili na visokoj profesionalnoj razini, možda neskromno, ali držim, najbolje od svih medija države. Kruna takvog pristupa gdje su svi imali jednaku šansu, bila je noć izbora koju smo organizirali u jednom restoranu, na koju su došli predstavnici iliti šefovi svih stranaka koje su izašle na izbore. Svi zajedno smo čekali službene izborne rezultate. Već sutradan, Kronika je u 10 sati ujutro bila u kolportaži sa svim rezultatima i analizama izbora. Takvog štiva gdje se do detalja bavimo lokalnim izborima nije bilo u drugim novinama što su čitatelji znali prepoznati. Sličnih primjera naše aktualnosti, prisjeća se Erceg, bilo je još. Izdvojiti ću samo primjer tragedije samoubojstva jednog branitelja koji je ubio suprugu pa sebe negdje oko 22 sata, a mi smo već ujutro na kioscima bili s iscrpnim izvješćem. Takvih agilnosti u praćenju događaja kojih je bilo još, čitatelji su znali honorirati. S druge strane, takav profesionalni pristup osigurao nam je da kao najutjecajniji medij na ovom području često budemo citirani u nacionalnim medijima što nam je donosilo i ugled među profesijom. Danas su priče o političkoj obojenosti daleko manje prisutne i time se tek rijetki bave. Ono što iščitavamo iz poruka čitatelja, a čemu i sami težimo, jest nastojanje da se što više riješimo žutila koje nam neki pripisuju, ma što to značilo. Uvjereni smo, naime, da mnogima naše vijesti nažalost, onakve kakve jesu, djeluju žuto. Mogu reći da smo se i sami zaželjeli lijepih vijesti koji je javnost gladna, ali ih nažalost nema previše. Koliko god se javnosti naši 'šlageri' činili nestvarnima, ipak držim da još nismo objavili priču koja se nije dogodila, ili 'se neće dogoditi'.



'Fakultet' Kronike u Makarskoj
Naša je želja da budemo što brži i što točniji, a za to treba vremena i iskustva koje ekipa Kronike stječe iz broja u broj i mislim da su rezultati sve vidljiviji. Ono što redakcija Kronike želi biti svih ovih godina i time se bavi jest - biti utočište svim ljudima koji novinarstvo vole, a pogotovo onima koji ga žive. Naša vrata i dalje će biti otvorena svakom tko se poželi okušati u novinarstvu i želimo biti poligon, ili svojevrsna radionica u kojoj će se mladi našeg kraja što bolje pripremiti za 'sudar' s metropolom i zahtjevima 'velikih nacionalnih redakcija' u kojima će završiti tijekom ili nakon studija. S druge strane, očekujemo da će nam se poneko tko je sudjelovao u našim radionicama možda na kraju vratiti kada se zasiti velikih gradova i velikog novinarstva, i poželi život u maloj sredini. Vrata njihove Kronike uvijek su im otvorena.

Komparacija lokalnog i nacionalnog novinarstva
Na moje pitanje, što karakterizira novinarstvo u malim sredinama u odnosu na velike, jer je Erceg pisao i uređivao još u Radničkim Novinama, Slobodnoj Dalmaciji i Novom Listu, kazao je – Prvo, nažalost nema mnogo sredina koje su pokrivene sličnom novinom kod nas u Hrvatskoj. Stoga je teško biti iznimka i pozdravljamo svaku inicijativu medija koji će kontrolirati isključivo novinari. Možda nije ni čudo što još nije zaživjelo u punom smislu lokalno i regionalno novinarstvo rađeno na profesionalni način, jer treba znati da je danas u Hrvatskoj još uvije lakše prozvati predsjednika države, premijera ili ministra, nego gradonačelnika ili suca lokalnog suda. Feedback svakog teksta, pa makar se radilo i o običnoj bilješci, znatno je brži i jači nego onaj koji se događa kolegama u velikim sredinama i medijima pa makar oni 'razvalili' ne znam kako važnu aferu jer vjerojatnost da će se novinar u Makarskoj susresti licem u lice s gradonačelnikom, nego novinar u Zagrebu s ministrom financija, je neusporedivo veća i realnija. Također, i lokalni sportaši i sportski funkcionari osjetljiviji su možda od nacionalnih zvijezda.



Blog Sick Of It All je izdanak Kronikine škole
Na neki način, pojava Kronike po mom sudu ima veze i sa ovim blogom na kojem se nalazi ovaj sadržaj. Mislim da je i njegov autor neovisno o njegovim afinitetima i sposobnostima koje je ranije imao i pokazivao na svojstven način, prema pristupu pisanja ovog bloga, odnosno sudeći prema sadržaju bloga, ako mogu neskromno reći, ubraja se u izdanak Kronikine škole. Za ilustraciju, ispričati ću detalj za koje se nadam da ga administrator neće cenzurirati (smijeh). Kada je Vice prije četiri godine dobio zadatak da na licu mjesta poprati kako tadašnji gradonačelnik krši zakon bespravnog nasipanja plaže, reporter paparazzo Vice je snimio 'strašnog' Novaka samo s 300 metara udaljenosti. Kada nam je na fotki za dvije točke tvrdio da su zapravo gradonačelnik i bager dobio je nalog da se vrati na lice mjesta odakle je donio nove fotke napravljene s podnošljivih 100 metara. Danas Vice svojim objektivom najpristojnije što može dolazi objektu tik do nosa. Zato njegove fotke danas imaju priču koju je možda želio i onda, ali mu je ipak nedostajala u nogama još koja utakmica više.



Tko stoji iza Kronike? - To je pitanje koje se postavljalo godinama, dakle, Kronika je 100% u mom vlasništvu. Međutim, ja kao mistik samoupravljanja koji u profesionalno novinarstvo vjerujem, mislim da novina, a kada to govorim prvenstveno mislim na ono što je moj interes posljednjih godina, a to su lokalni i regionalni mediji, budućnost vidim u tome da novinari i drugi djelatnici novinskih kuća budu vlasnici. Stoga sam najavio da je jedan od osnovnih ciljeva Kronike kao firme, prerasti u d.d. u kojem će zaposlenici biti dioničari. Naime, radije za partnere biram njih nego velike medijske kuće koje su već pokazale interes za vlasnički uđu u Makarsku Kroniku što nas s pravom tjera na strah da je njihova namjera da nas proguta. Nas kao i sve druge male novine, a u takvoj apsolutnoj kontroli svega postojećeg s jednog mjesta niti vidim budućnost niti imam osobnog motiva za angažman. Dakle, ovo sada rečeno je prvi put rečeno za jedan medij - ovaj blog. I Styria i EPH već duže vrijeme pokazuju interes, i još uvijek su zainteresirani za Kroniku – završio je na kraju riječima intervju Erceg, koji je 1995. godine za reportažu iz Oluje objavljenu u Novom Listu dobio novinarsku nagradu Maja Jurić Zagorka.

Kronika se je prošle, 2005. godine, našla u najužoj konkurenciji za nagradu HND-a zajedno sa prilogom Bestseller Jutarnjeg Lista, za najbolji prilog projekt. Moćniji su pobijedili, a danas tog priloga više nema. Kronika ima redovne pretplatnike na svim kontinentima, a on line izdanje je prati od prvog broja. Ante Tomić je jednom napisao – Kronika je najveća mala novina u Hrvatskoj – i to je ostalo i danas zapisano, kao i slogani redakcije – Između redova nema ništa, Kronika je kriva za sve, Carta canta, Sve ti tu lipo piše. Za Kroniku su u ovih 200 brojeva pisali mnogi novinari: Ante Srzić, Matko Bušelić, Mladen Bagić, Ivanka Šuta, Boris Sisarić, Vice Rudan, Marko Mustapić, Zvonimir Alač, Jure Divić, Ružana Kovač, Ivona Ćirak, Ivana Pleić, Veselko Šimić, Davor Sumić, Milko Peko, Josip Radić, Dunja Gardun, Goran Juričić, Gordana Tomić, Joško Lopar, Robert Zovko, Ratko Gvozdenović, Jakov Kovačević, Vedrana Vela Puharić, Ranko Pejaković, Rajko Jurišić, Vlado Ercegović, Igor Nuić, Marko Šapit, Marina Andrijašević, Mateo Perković, Darija Jović, Ana Bartulović, fotografirali su: Krešimir Žanetić, Ivo Ravlić, Željko Fistonić, grafički je uređivali: Dario Čakal, Žarko Tičinović, Dominik Glučina, Darko Brkulj, Mate Medić i Edita Mrsić, a sve za vlasnike Andjelka i Maju Erceg, te Dadu Viskovića.


P.S. (op.a.)
Demantiram ovom prilikom Andjelkov navod gdje kaže da Kronika nije nikada objavila nešto što se nije dogodilo, a on je očito zaboravio, stoga mu prilažem dva teksta za podsjetnik. Dakle, u prvoj godine postojanja novine negdje oko 30 broja, Andjelko je tražio tekstove za rubriku Scena koju sam uređivao. Unutar žučne diskusije na kolegiju, nakon konstatacije da se na sceni ne događa ništa, Andjelko je rekao – Vice, pa onda izmisli događaje. Riječi sam zloupotrijebio i doslovno ih proveo u djelo. Tako je nastao Generacijski Jazz, a on je za moju spletku saznao mjesecima nakon toga događaja kada smo obilježavali 55. broj, prvu godinu Kronike. Tada sam morao pisati tekst Generacijski Jazz, drugi dio. :))



Drugi tekst, pisan nekoliko mjeseci poslije, tzv. iskupljenički ;)



Dosadašnji Obilježeni:
Prvi – Veseljko Šimić
Drugi – Zoran Spajić
Treći – Zvonimir Alač
Četvrti – Krešimir Žanetić




Post je objavljen 10.10.2006. u 20:17 sati.