Marketing
ZZZaprešić
…da ne budemo puno u zaostatku, evo mene s novim postom. Kako smo doživjele i to zadnje natjecanje, čujte i počujte…
dogovorile smo se da ćemo ranije krenuti pa da budemo na postrojavanju i već smo jedva čekale da opet vidimo ostatak vatrogasnog svijeta, ali kad je budilica ujutro prekinule san, proklela sam sve živo i neživo.
No nekako sam se iskobeljala iz kreveta i našla se sa svojom posadom u dogovoreno vrijeme na dogovorenom mjestu. Veselo i prpošno smo krenule prema Zaprešiću uz uobičajeno prepričavanje najnovijih tračeva i predviđanje rezultata. Onaj trening u subotu nije baš obećavao jer sam uspjela samo jednom otrčati cijelu vježbu pa onda…smo se zapitale…na kaj će to izgledati… 
no, predivno vrijeme i atmosfera u Zaprešiću nas je baš nekako oraspoložila i nije nas uopće brinulo kako ćemo proći, nego kako ćemo se zabaviti!
Hehe.. još postrojavanje nije ni završilo, a naši želuci su se oglasili zajedno s orkestrom- jesti, jesti, puno jesti!!! 
Pravac-trgovina. Košarice su bile pune, a sendviči, ab kulture, keksi i ostalo je ubrzo izgubilo svaki trag od naše gladi. Tako, još samo dnevna doza kofeina i spremne smo za nastavak postojanja. Vrijeme smo ubile prešetavajući se okolo i naokolo, a ubile smo ga i našim dragim Belajcima… na kraju smo još dobile i fobiju od svih onih silnih žireva kojima su nas gađali.. nema veze, znamo mi da je to iz ljubavi! 
I tako… htjele smo ispasti jako pametne pa smo se spremile ranije tak da se ne moramo opet vraćati u kombi i tegliti opremu. I fino smo pustile korijene tamo kod terena, gledale kako ekipe vježbaju.. i fino smo tako pametne, pametno sjedile…i sjedile…pametno se prošetale…pa pametno stajale (ne možeš stalno sjedit)..s pametnom opremom na sebi… 
nakon koja 2 sata došlo je i naše vrijeme za vježbu pa smo se poslije kratkog zagrijavanja nacrtale na stazi i svaka se primila svog posla. Hm, a vježba… možda bi bilo bolje da smo poslale naše male dečke da idu na natjecanje? Uglavnom, ne bih odugovlačila s tim, prva je bila 42s + 10s greške, a druga 44s + 20s greške. Ta druga nam baš i nije trebala jer me počelo probadati u trbuhu pa nisam mogla spojiti na kraju sve kako spada i skoro sam se srušila, al eto… dobri ljudi su se pobrinuli da odmah dođem do zraka, a neka dobra duša je doletjela i dala mi vode, no ja nisam uspjela vidjeti tko je to bio. Pa zato, HVALA djevojci koja je bila tako dobra!
A ako tko zna tko je taj anđeo čuvar neka mi kaže.
Eto, kružile su priče o dobrim ćevapima pa smo brže bolje već bile pod šatorom i natrpavale se. Ja sam se natakala ab kulturom. Žalosno. Znate već i sami kako je onda bilo, bend je zasvirao, podij se popunio, kome nije bilo dobro nek se zavuče u mišju rupu! Osvojile smo 7. mjesto, što nam je najlošiji rezultat nakon 6. mjesta na Državnom natjecanju. Čestitamo pobjednicima, djevojkama iz Kaštel Sućurca i dečkima iz Belajskih Poljica, bili su stvarno superiška! Bravisimo! 
I ne mogu, a da ne čestitam Supermenima i njihovom pužeku na 32. mjestu, treba i to znati, hehe…!
Mi svoje nade polažemo u sljedeću godinu na Županijskom natjecanju i u našu štafeticu, ako smo uspjele skinut 4 sekunde, moći ćemo valjda još 1-2s, bit će dovoljno da nestane bojazan koja nas je pratila kad bismo išle negdje gdje se trči štafeta. To bi bilo to od mene… slikice malo kasnije...
by Marines
Post je objavljen 10.10.2006. u 15:09 sati.