
Brzo živimo, malo nam je vremena tijekom dana da bi smo obavili sve poslove, pa se služimo pomoćnim sredstvima komunikacije. Nekad se primjerice u jesenskom i zimskom periodu vrijeme kratilo obiteljskim razgovorima, pričama. Danas je sve brže, telefoniramo, razmjenjujemo mail-ove i često puta važne odluke donosimo a da se s drugom osobom niti ne vidimo „u četiri oka“. Nema se vremena za „ljudikanje“ i što kažu „naklapanje od nemila do nedraga“. Nekada se osoba s kojoj komuniciramo mogla uvjetno rečeno osjetiti, a danas u svojoj glavi ipak imamo imaginaciju što ta druga osoba toga trena radi. Možda leži, odmara, a kaže nam da upravo završava važan zadatak kojeg smo joj povjerili. Moderni mobiteli uz mogućnost video-komunikacije tu nam pomažu, no ipak nismo još na tolikom stupnju tehnološkog razvoja da bi se uvijek istovremeno i gledali i čuli s tom drugom osobom. Mnogi su mišljenja da smo usprkos brojnim najnovijim tehnološkim rješenjima komunikacije ipak sve siromašniji i otuđeniji. Primjerice poslovni čovjek dane provede u hotelskoj sobi im satima razgovara i kontaktira s drugima, a zapravo je sam kao pas i jedva čeka vratiti se kući i zagrliti dijete i suprugu. Mobiteli su posebna priča, već ih imaju i žele djeca u nižim razredima osnovne škole, razmjenjuju SMS-ove, javljaju se roditeljima i natječu se tko će šašaviju fotku staviti na zaslon svog aparata. Srednjoškolci i studenti za koju godinu neće moći bez laptopa i brze internetske veze. Putem Interneta već se sad polažu ispiti. Sve nam više treba brza, jasna i što kraća informacija. Nemamo vremena kopati po silnim knjižurinama zbog nekoliko podataka. To riješimo preko tražilice. Zahvaljujući modernim komunikacijama mnogi su se izvještili toliko da više ne čitaju lektire niti knjige već sve saznaju iz kraćih sažetaka. Kad nas netko nazove kažemo mu odmah „Kaži!“, bez dugih uvodnih pozdrava i bon-ton-skih uvertira. Završavamo često s onim „Dobro, ajd' Bog!“. Kad bi smo mogli i jeli bi smo i spavali i razgovarali na mobitel, a jednim okom gledali TV ili surfali po Net-u. To nam skoro i polazi za rukom. Možda ćemo biti vješti kao Napoleon. On je navodno pisao istovremeno i lijevom i desnom rukom, te sasvim nešto treće diktirao svojim podređenima. Na fotografiji vidite poznatu političarku i predsjednicu DC-a Vesnu Škare Ožbolt s kojom sam sinoć imao priliku razgovarati. Bila je to ugodna komunikacija koju su stalno prekidali pozivi na njen mobitel, kojeg je na kraju privremeno isključila. Umjesto bilo kakvih zaključaka, kao i uvijek na kraju o svemu sami prosudite, a ja ću napisati samo naziv jedne meni simpatične pjesmice- „Gdje se sakrio čovjek?“
Post je objavljen 10.10.2006. u 13:09 sati.