Pregled posta

Ususret 33. Marunadi (14.10. - 29.10.2006)

Evo da se i ja malo probudim i napišem jedan post. Pošto se ubrzo odvija jedna meni od najdražih fešti osjećam obvezu da je i najavim te ponešto i napišem o samoj manifestaciji koja traje malo više od dva tjedna u ovim krajevima. Naravno par crtica i o marunu...

I ove će se jeseni Lovranom i okolnim mjestima širiti miris pečenih maruna. Lovranska Marunada je fešta posvećena berbi maruna, na kojoj se uz zabavu, glazbu i ples kušaju kolači, slastice i stara jela spremljena od ove posebne vrste pitomog kestena, koji u Hrvatskoj uspijeva jedino na ovom području.

Za vrijeme manifestacije izvlače se stari recepti i pripremaju različiti kolači, slastice i jela od maruna, koji su odavna neobično cijenjeni u gastronomiji. No, osim u jelima od slasnih maruna, gosti mogu uživati
i u glazbi, pjesmi i plesu, ali i mnogim drugim aktivnostima. Primjerice, mogu pratiti natjecanja u boćanju, biciklističku utrku ili pak sudjelovati u planinarskom pohodu na Učku.

Lovranski maruni

Lovranski maruni su veliki, kvalitetni, slasni i vrlo cijenjeni plodovi pitomog, cijepljenog kestena, koji u Hrvatskoj uspijeva samo na obroncima Učke, na području Liburnije. Šume ili, točnije, voćnjaci tog plemenitog pitomog kestena koji rastu u zaselcima iznad Lovrana, u Dobreću, Lignju, Tuliševici i Lovranskoj Dragi (može ih se naći od šuma iznad Ičića pa sve do Mošćeničke Drage), nastali su križanjem domaćih divljih kestena i sadnica koje su lovranski pomorci donijeli iz neke od zemalja Dalekog istoka, najvjerojatnije Japana.

Kako spadaju u najkvalitetniju vrstu kestena (s njima se mogu usporediti samo slovenski gorički maruni te talijanski Gentile de Torino), maruni su se izvozili još u 17. stoljeću, pa su uz masline, vino i trešnje predstavljali kulturu od koje je stanovništvo ovog kraja desetljećima živjelo. Izvoz maruna doživio je svoj vrhunac u 19. stoljeću, kada su se najviše tražili u Italiji, Austriji i Njemačkoj, nakon čega slijedi stagnacija, a potom i potpuno zapuštanje voćnjaka cijepljenih pitomih kestena, pa ih je, nažalost, sve manje.

Zbog svoje prisutnosti i neosporne kvalitete, maruni su snažno obilježili gastronomiju područja u kojem uspijevaju, pa se od njih od davnina pripremaju različita jela, juhe, umaci, nadjevi i prilozi te kolači i slastice. Nadjevom od maruna se pune patke, teleći odresci i lignje, a umaci i prilozi od maruna najčešće se serviraju uz divljač. Od maruna pomiješanih s brašnom mijese se kroketi, ravioli i ostale vrste tjestenina, koje se potom serviraju s umacima od istog pitomog kestena, najčešće pomiješanog s gljivama.
Od maruna se rade i različite vrste kolača i slastica. Uz tradicionalnu marunjaču, različite pite, kolače, rolade i torte, od maruna se pripremaju i pudinzi, pjenaste kreme, palačinke, fritule i uštipci, ali i sladoledi. Kolači i slastice se tradicionalno, umjesto šećerom, zaslađuju medom.
U prošlosti su ljudi marune pekli, a zatim mljeli i kuhali kao nadomjestak za kavu, a od kestenovog meda pripremali su medenu rakiju i medicu.

Lovranska Marunada

Da bi se sačuvali autohtoni lovranski maruni te potakla briga o šumama, odnosno voćnjacima stabala pitomog kestena, koji su, nažalost, sve zapušteniji, ali i obogatila turistička ponuda ovoga kraja, Turistička zajednica počela je organizirati manifestaciju "Tjedan maruna".
''Tjedan maruna'', fešta na kojoj su se uz zabavu, glazbu i ples prodavali pečeni maruni te slastice i jela spremljena od ove pitome vrste kestena, tijekom godina je prerastao u vrlo popularnu i posjećenu lovransku Marunadu - gastronomsku, zabavnu i turističku manifestaciju, poznatu ne samo u cijeloj Hrvatskoj, nego i izvan nje.

I evo jedan recept za roladu od maruna...