O ženama se mnogo pisalo. Pa čak i dobroga.
O ženama su se pisale pjesme. Pa čak i sjajne.
Žene su bile voljene. Pa čak i jako.
Bile su ostavljane, tužne, sretne, čekale su , ljubile, voljele.
I što bih ja sada još mogla reći o njima. Svašta. Sve o njima, sve o sebi.
Činjenica je da su još uvijek obespravljene, nesretne, ...
Znači da se o njima premalo zna. Žene mogu biti: Plesačice, Prostitutke, Mame, Modeli, Bake, Poslovne, Učiteljice, Med. sestre, Psihologinje, Vojnikinje, Defektologinje.....
Ženama je urođeno da pomažu, njeguju, liječe, slušaju. Žene su građene od otpornijeg i izdržljivijeg materijala. Porod ih pomlađuje. Žene dulje žive.
Oni imaju možda više mišićne mase, ali mi smo jače.
Oni nas vole, ali tako malo o nama znaju.
Dobila sam jedan komentar u kojem je jedna Žena napisala da i muškarci plaču. Istina. Doživjela sam to dosta puta. Muškarci isto osjećaju. O tome nitko ne dvoji. Problem naše sadašnjice je da se muška djeca odgajaju da suze nisu za muškarce. Kažu da PRAVI muškarci ne plaču. Ali ovo nije blog o njima. Ženski svijet mi je bliži pa o Ženama i pišem. Žene su emotivnije, sklone empatiji, privrženije, sklonije ljudima nego stvarima, nježnije u iskazivanju sebe. Alka Vuica napisala je pjesmu "Kada bi svijetom vladale žene". Moram se dokopati teksta te pjesme. Ako netko ima, molim da mi pošalje.
Svijet bi svakako bio ljepši.... kada bi svijetom vladale ŽENE...
Post je objavljen 10.10.2006. u 08:34 sati.