Puno toga me tišti, zaokuplja mi misli i čini nesretnom. Osjećam se loše jer mi ništa ne odgovara i samo se žalim. Razlog znam. Udaljenost od voljene osobe.
Mislila sam da mogu.
Ne mogu.
Nisam više vesela osoba. Nisam više nasmijana. Ne želim biti u društvu. Želim samoću, a ona mi je najveći neprijatelj.
I zaboravila sam kako je to kada sve te stvari izbacim iz sebe. Ne znam više hoću li se osjećati bolje. Davno je to bilo kada mi je trebalo izbacivanje crnih misli koje ostaju negdje na serveru, daleko od mene.
Očito sada počinje nova sezona. Loše sam i nesvjesno za to krivim njega. Ako gledam objektivno, nije on kriv. No krivca negdje moram pronaći. Uz svu ljubav i svo predivno kratko vrijeme koje provedemo zajedno nije dovoljno da budem sretna i zadovoljna.
Ako se pitam što bih htjela, nemam odgovor.
Ako se pitam mogu li ja to izdržati, nemam odgovor.
Ako se pitam želim li ja to izdržati, nemam odgovor.
Nemam odgovor jer želim izdržati, ali moje psihičko stanje pokazuje da ja to ne mogu. Uvijek su želje i mogućnosti bile nebo i zemlja.
I kako dalje?
Post je objavljen 10.10.2006. u 08:28 sati.