Kao i svaka zemlja, i Japan ima svoje praznike. Svake godine u listopadu Japan obiljezava nesto sto bih u slobodnom prijevodu nazvala Dan tjelesne i zdravstvene kulture. Ove godine taj je dan padao na 9. listopada, no praznik se obiljezava vec tjednima prije i kulminira na taj dan.
Japanci pridaju veliku vaznost sportu, igrama i kretanju. Sportom se bave svi, od najmladjih u vrticima do penzionera. Kad popuste ljetne vrucine i djeca se vrate u vrtice i skolske klupe, pocinju pripreme za skolske sportske svecanosti na otvorenom. Za djecu to je zacijelo jedan od najvaznijih praznika u skolskoj godini: undo kai ili Dan sportskih igara.
Vrtici, osnovne i srednje skole organiziraju svoj Dan sporta. Djeca su uzbudjena i vesela, ucitelji zaposleni i nervozni, a roditelji koji obavezno budu pozvani da nazoce igrama osjecaju blagu tremu, jer ne samo da ce se natjecati njihova djeca, vec i oni sami moraju pokazati bar malo sportskog duha.
Undo kai ima znacenje i karakter Olimpijade: vazno je sudjelovati. Po mogucnosti doci u dobroj kondiciji. Navijati iz sveg glasa. I sve to snimiti na videu.
Pozivam vas na mali slide-show sa sportskih svecanosti u vrticu moje Male, odrzanih prije nekoliko tjedana...
1. Postrojavanje u zboru, pozdravni govori i uvodne ceremonije: u Japanu gotovo nijedna svecanost ne pocinje bez govorancije...
2. Igre za zagrijavanje...
3. Igra provlacenja kroz obruce...
4. Ubacivanje lopte u kos...
5. Potrci koliko te noge nose...
6. Meni su najsladji ovi malecki, stari svega 2 ili 3 godine:
7. Kao pilici !...
8. ...a kad od umora vise nije islo, dobro su dosla kolica...
9. Na redu su tate i mame: ova strana definitivno je izvukla deblji kraj...
10. Utrka roditelja: gambare !!!
11. Mame su zaplesale tradicionalni ples uz udarce bubnjeva...
12. ... i pobrale zasluzeni pljesak !
13. Dezurna snimateljska ekipa sve je vrijedno zabiljezila za vjecnost:
Dobro smo se zabavili i udarnicki izdrzali tih 3,5 sata inace besprijekorno organiziranog programa. Najmladji su na kraju vec padali s nogu od umora. No, izgleda da su se svi dobro rekreirali i proveselili.
Kapa dolje tetama iz vrtica, koje su odlicno vodile djecu i s osmijehom na licu neumorno pjevale i plesale svo vrijeme. Nakon neizbjeznih odzdravnih govora, ceremonija i zahvala pobrinule su se i da djeca dobiju svoje zasluzene slatkise.
Nasa Mala djelovala je pomalo zbunjeno u svoj toj guzvi, ali zapamtila je sve plesove i pjesme od tog dana. Svako popodne kod kuce imamo malu reprizu cijelog programa, i cini se kao da ovogodisnji undo kai nikad nije ni zavrsio.
Post je objavljen 10.10.2006. u 03:30 sati.