E, pa onima koji me stalno kritiziraju da sam potpuno neosoban, danas sasvim drugačiji post. Vidim da nisam nikoga ganuo svojim alergijskim boljeticama i problemima, nego dapače, umjesto suosjećanja udarili po meni kao da je svima žao što sam stvar preživio. A i ja blento mislio da bi netko mogao nešto drugo poželiti političaru! Ali ja ću opet o svojim problemima. Naime, nedjelju sam prespavao jer sam se probudio ponovno otečen po dlanovima, pa krenuo u bolnicu gdje su me nafiksali i temeljito izubadali koječime da sam spavao u 4 popodne kao da je četiri poslije ponoći. A danas ponovio sve to isto, samo ovaj puta na Rebru i Šalati. Krvi sam se nadavao, a ruke mi ko heroinskom ovisniku u poodmakloj fazi. Usput sam svugdje i onako usput obilježavao mjesta (zbog analize kažu) ko moj pokojni Rexi. Kako su mi otekline danas nestale imao sam dojam da je svima žao što se još malo ne patim. A i dijagnoza bi se postavila lakše! Ma kako bilo da bilo, mene se posebno dojmilo traženje parkinga oko Rebra (u dva navrata) što je nalikovalo nekakvoj igri traženja skrivenog blaga. Baš sam dobro upoznao svaku uličicu oko Rebra i već znam što tko ima u dvorištu i eto zavolio taj dio grada i smiren ušao u bolnicu. A tamo kao ispred Željezare poslije noćne smjene u onim vremenima, kuljaju ljudi odsvakuda, hodnici puni, čekaonice pune, doktori po sobičcima. Po dva sveučilišna profesora na jedno računalo i jednu stolicu! I stvarno tko god to vidi, mora skinuti kapu onima koji se zalažu (i koji su inicirali) nadogradnju te naše najveće bolnice. Jest da košta, ali i treba! Svi mi tamo svraćamo i svi o zdravlju i zdravstvu razmišljamo kad je frka ili nama ili našim bližnjima. I zato valjda ni nema prečega posla od ispunjavanja tih jednostavnih zahtjeva koje svaki normalan građanin traži od svoje vlade: da mu osigura mogućnost za školovanje, rad, liječenje, čist okoliš i fizičku sigurnost, te odgovornu i poštenu vlast. Sve je drugo svraćanje pozornosti od bitnoga. Valjda ćemo početi razlikovati i političare i političke stranke, napokon po tome koliko je tko sposoban ispunjavati te zahtjeve. Prodavači magla i ideologija od stoljeća sedmog valjda će, jer vrijeme je, u povijest. A mene opet svrbe stopala!
Post je objavljen 10.10.2006. u 00:46 sati.