Marketing
Now every song reminds me of what used to be...
Došla je jesen. Kako ja to znam?
Nemaštoviti bi rekli da je zahladilo, bere se grožđe, opada lišće i tako to. Ne, ne.
Ja znam po tome što se svako popodne u mojoj ulici čuje trula truba trulog kamiona i dvoje optimista kako se deru:
Krompiraaaa, kapuleeeee, cikleeee...!!!!
Jebo te i krompir i kapula s krivim naglaskom i cikla s naglašenim e u množini dok pokušavam nekako spojiti komadiće sna koje sam iscjepkala tijekom noći, da znaš.
Ne znam što bi napisala. A total lack of inspiration.
Koga, čega? Janjetine!
Komu, čemu? Meni!
S kim, čim? Kapulicom mladom!
Meni, meni!
Pakiranje kovčega i sam put do tamo. Prepisivanje rasporeda predavanja. Uhvaćivanje u koštac s profesorima iz predmeta koje nisi uspio položit na vrijeme nego su ostavljeni za neke bolje i pametnije dane. Kupovanje karata i sama vožnja gradskim autobusom u vrijeme rush houra. Trosatno putovanje autobusom na relaciji za koju autom treba sat i petnajst. Sjedenje po dva i više sata na jednom mjestu, bez kave i ugodnih sugovornika s ležernom temom razgovora.
Ahhh...
Radosti nove akademske godine...
PS. Obratite pozornost na thuletov blog - dečko se upustio u organizaciju dobrovoljnog davanja krvi, pa se traže zainteresirani dobrovoljci iz Rijeke i okolice!
Post je objavljen 09.10.2006. u 21:19 sati.