Težnja za zadovoljstvom
Svjetlo na mom noćnom ormariću mi zamara već ionako kvave očI
Nikako da zaspem
Gasim svjetlo, i tren me obavija tama
U tami su se ćuli koraci, znam tko je
Rekla je da će doći
Njeni koraci odjekuju cijelom kućom, došla je po nešto
Čujem to po svečanom hodu
Pravim se da spavam
Zastaje na vratima, koraci su sve bliže
Sjela je na stolicu i zapalila cigaret
Živćana je, napetost osjećam iako je nevidim
Po glavi mi se vrte misli, po što je došla?
Upalila je svjetlo u sobi, što je probudilo pauka u kutu sobe
Više ne mogu glumiti da spavam
Dižem pogled i tražim odgovor
Gledala me je oštrim pogledom koji je presijecao svaki doticaj s realnošću
Iz torbice je izvadila pištolj
Dobio sam sve odgovore
Htjela me zauvijek
Nije me htjela ni poljubiti nego je odma pucala
I rasula sve one misli u jastuk koji je upijao krv
Potrudio sam je pogledati zadnji put
Nikad nisam vidio tužnije lice
Misli su mi curile brže od krvi, a ona je čitala sve te misli i sve više plakala
Nikad nije znala da je mogla imati moj život
Ona je htjela osvojiti osvojeno
Nije pitala za posljedice, već mislila na užitak pri sigurnoj pobjedi
Pohlepno.
Post je objavljen 09.10.2006. u 22:24 sati.