Buraz, poštovanje prema starijima na prvom mjestu, rekao bi jedan od likova iz već kultne serije Normalnofobija. I sam se pokušavam voditi tom krilaticom iako je nekad teško i svi mi to jako dobro znamo. Danas sam u trgovini, za vrijeme marende, vidio jednu simpatičnu scenu koja me nagnala da napišem ovaj post. Starčić od kojih 80 godina kupovao je namirnice za ručak i susreli smo se na blagajni. Bio sam ispred njega i plaćao svoj ceh kad je on iz džepa izvadio praznu kutija britivca Gilette i počeo tražiti iste takve na pultu. Sjajno!! To mi je bilo tako smišno i simpatično, kao da se radilo o djetetu. I tako, poput Proustova kolačića odvelo moju svijest u neke druge dimenzije te sam počeo razmišljati o starosti i našem suživotu sa ljudima treće životne dobi.
Svi smo ponekad prokleli starce koji su se "baš sad" našli voziti tramvajem i koji su nas izlaktarili na putu do mjesta. Ili koji su stajali ispred nas u nekakvom redu i razgovarali sa službenikom o tako "jasnim" stvarima da smo jednostavno pukli. Ali mislim da bi mi kao mlađi; trebali pokazati malo veću dozu tolerancije prema njima nego oni prema nama. Najlakše je reći, "bah ludi starci" i odmahnuti rukom. Al ti su starci proživjeli ohoho toga i vjerojatno je i njima pun k...c svega a pogotovo nas derana.
Nekad su mi ti starci prejaki. Boli njih k...c kako se oblače i na što liče. Furaju robu iz 40-ih i ok im je. Tako da kad vidim neku napirlitanu babu s perikom i maskarom koja se topi puknem od smijeha. Daaaj,stara, budi dio ekipe. :)) Oni su u nekom svom filmu i stvarno mislim da kad pređeš određenu dob, vrijeme ti jednostavno stane. Sve ti je brate isto. Nema više iPodova, najnovijih LCD-ova, Gigabyta ovoga i onoga, auta - ovih i onih. Mijenjaju ti se samo unuci a sve ostalo je isto..isto...isto.
Zato buraz, kad te naživciraju, smile na lice i nastavi. Pusti starce da furaju svoj film; zaslužili su. Valjda ćemo i mi "zaslužiti" jednog dana.
Post je objavljen 09.10.2006. u 20:47 sati.