Tama obuzima grad,jedino se još mjesec odupire snu,
njegovo svijetlo vodi me kroz mrak,
volim tamu
volim hladnoću koju pruža
volim tišinu i šapat vjetra,
vjetra koji tiho prolazi kroz mene,
prolazi kao da me nema,
ne prihvaća moju prisutnost
ne prihvaćam ni ja
jer ne postojim u zbilji
ja sam samo java
želja za slobodom
koja u svima nama spava.
Ja sam let ptice i zvijezda u daljini,
ja sam vjetar koji šumi u beskrajnoj tišini,
ja sam zrak u plućima pušača
ja sam oštrica krvava mača.
Ja sam u tebi,spavam,
spavam ali probudit se mogu
samo otvori ovaj kavez od crne noći
i kroz tvoje misli opet ću doći
doći u zbilju,probuditi maštu
u tebi naći zvjerku taštu.
Probudi me,u život me vrati
i više bez mene
živjet nećeš znati.
Post je objavljen 09.10.2006. u 18:44 sati.