Sada kada Isabell Black više nema, sve bi trebalo postati mnogo lakše. Ona je bila velika prijetnja, koja je sada uklonjena. Kad sam vidjela Amandu i ostale kako plaču na groblju, skoro da sam se pokajala. Ali nisam.
No sada imam važniji problem; čini mi se da Potter nešto sumnja. Zabolio ga je ožiljak kad me je vidio. A to nije bilo zbog Voldemorta, nego zbog mene... Ja sam to prouzročila... svojim zlom.
No ima nešto zanimljivije; Harry i Amanda su prohodali!!! Am sva cvate. Voli ga još od Hogwartsa. No nije mi jasno, kako tako lijepa cura poput nje može voljeti onu cvikatu spodobu (Harrya). Kako sam ja mogla hodati s njim kad sam bila na četvrtoj godini? Tada sam se posvađala sa ocem jer nije htio da mi kupi Harley Davidson motor, pa sam za inat prohodala sa Harryem. Raskinuli smo čim mi je Voldy kupio motor.
Dok sam uveče sređivala neke papire u uredu, doletio je moj indijski čvorak, Čika Perce i donio mi pismo. Harry i Amanda su negdje otišli, tako da sam bila sama.
Umirem od želje da te vidim.
Ja te još uvijek volim... i uvijek ću te voljeti.
Zauvijek tvoj,
Draco Malfoy
Zaboga, što da radim?! Još mi je samo on falio.
Draco i ja smo hodali dok smo bili u Hogwartsu. No, on je otišao u drugi grad sa ocem kad su se njegovi roditelji rastali. Izgleda da se sad vratio, čim želi da se vidimo.
Napisala sam mu sljedeće:
Ma, nek ti bude, vidimo se u ponoć u parku.
Maggie
Pogledala sam na sat. Pola jedanaest. Stala sam pred ogledalo i našminkala se. Promijenila sam se od Hogwartsa. Onda sam imala sitne pjegice i crvenu kosu, a sada imam blijed, skoro proziran ten i dugu plavu kosu.
Dok sam gledala svoj odraz u ogledalu, shvatila sam što mi se dešava. Postala sam sasvim druga osoba... i to samo zbog moći. Na jednoj strani sam imala prijateljstvo, ali na drugoj strani moć. I izabrala sam moć. Tako sam htjela, a tako još uvijek i hoću. Ne želim iznevjeriti oca. Ali mogu to učiniti. Mogla bih izdati sve njegove planove Harryu. Jer, znam svaki njegov plan... većinu sam i sama smislila... Mogla bih ga ubiti. Mogla bih pomoći Harryu. Mogla bih, ali ne želim.
Oko ponoći, otišla sam do obližnjeg parka. Draco je već bio tamo. Nije se mnogo promijenio... još uvijek je imao one neodoljive, duboke plave oči.
''Bok, Draco'', rekla sam.
''Bok, Maggie...'', reče on. ''Ljepša si u stvarnosti nego u mom sjećanju.''
Kakav pjesnik. Ganuta sam. Suze mi ne dopuštaju da progovorim. Prije bih pocrvenila kad bi mi netko ovo rekao... ali sad... je li moguće da sam zaboravila što je ljubav?
Post je objavljen 09.10.2006. u 14:41 sati.