U zadnje vrijeme mi se nekako ne piše blog. Nemam pojma zašto. Možda je došlo do prezasićenja, godinu dana (i više) mi je jutarnja literatura bila na blog.hr, kao i svakodnevno pisanje.
A možda i nemam šta pametno za napisati. Imam previše misli u glavi i jednostavno ih ne mogu pohvatati.
Povremeno imam osjećaj da su stvarno poluditi. Ono doslovno. Osjećam se kao da stojim na rubu, s jedne strane je normala, a s druge ludilo. Trebala bi opet početi slikati. Tada bi mogla prikazati kako izgleda ludilo u mojoj glavi. A osjećam veliki strah od istoga.
Ne pitajte šta se događa jer ni sama ne znam. Znam samo da su se planete posložile tako da u ovom periodu nikome nije baš najbolje. Manje-više svi kukaju radi posla, dečki/muževa, svekrva i tako toga.
Ha! Zamislite koja fucking parodija; ja se jedino na svekrvu ne mogu požaliti. Sve ostalo je čisto kukulele, jedino za nju mogu reći da je sve u savršenom redu. Žena nas i dalje opskrbljuje domaćim povrćem kao i domaće uzgojenim kokicama..... nebitno.....
Jeste li vi primjetili promjenu na ljudima? Ili sam ja ipak pukla?
Za sve je to kriva ova šugava petrinja. Jaoj, nemam riječi da vam opišem kako je to odurno mjesto. Vibrira odurno, sve je fuj, ljudi, zrak (koji btw. u centru grada smrdi na kravlje/svinjsko/neznamkoje gnojivo)...
Ma ziher sam da je ovaj grad kontaminiran i da zrači radioaktivno. To mi je jedino logično objašnjenje zašto su ljudi ovdje munjeni, onak, doslovno i neovisno o godinama i spolu... Sve pomunjesalo. Kao u onim lošim hororima kada je čitav grad pun zombija. Da, ovaj grad je loš horor u kojemu su svi pomunjesali.
A nisam ni ja daleko.... Zarazili su me time i ja isto odoh u ludilo.... Definitivno moram dati otkaz. Iako ludilo možda i nije loša ideja. Tko zna kako je njima u glavama. Možda luđaci u biti i nisu ludi, možda su oni sasvim normalni, ali ostali su svi ludi i zato su njih izolirali..... brijem.... Eto, to je to u zraku od čega poludite.....
Post je objavljen 09.10.2006. u 13:00 sati.