Marketing
O N
Možda je vrijeme da napišem koju riječ i o ''njemu'', onakvome kakvoga ga ja doživljavam. Neka njegovo ime i dalje ostane skriveno.
Prema mome mišljenju, on je jedna od najboljih osoba koje sam ja upoznala. Takvu osobu ne možeš opisati u nekoliko rečenica, zato se sada pitam je li 1 post dovoljan. On je prva osoba koja mi padne na pamet kad se probudim i zadnja o kojoj razmišljam prije nego što zaspem. Gdje god da sam imam filing da bi on mogao biti sada tu kraj mene.
Ali ovako iskreno, kompliciran je on momak. Zna bit nježan i pričat nekakvim slatkim glasićem. Isto tako zna tu i tamo bit zločest pa mi odbrusit. Ponekad ni najteži trenutci iz njega ne mogu izvući lijepu riječ i savijet, a o suzi i da ne pričamo. Dok se nekada zna rastužit (''možda'' čak i zaplakat) zbog običnih gluposti. Nekad me zna obasipat pažnjom (toliko da se u njoj gušim), a nekad me zna totalno zaboravit. Nekad imam osjećaj da me želi skriti od svih, a nekad osjećam da bi svima dao do znanja za nas.
Ne, ne želim ja sada otklonit sve te mane i ostavit samo vrline. Naprotiv, želim napokon glasno reći (ili napisati) da volim njegove mane i vrline u kompletu- sve zajedno. Kad bi nešto od toga promijenila onda to ne bi bio momak u kojeg sam se ja zaljubila... Volim ga takvog kakvog je (iako se nekad ni meni samoj ne čini tako), ali tako je!!!
Naša veza jedna je od onih ''čudnijih'' ili lijepše zvanih ''VEZE NA DALJINU''. Prije sam znala da su takve veze teške, ali sad sam se u to uvijerila. Govorila sam sama sebi da nikad neću sebi dopustiti takvo nešto. Ali onda se ispred mene pojavio zgodan momak; prezgodnog tijela, dobrih guza, zavodljivog osmijeha. Imala sam osjećaj da s tim dečkom još nisam završila. I tako je i ispalo. Sms po sms, poziv po poziv, izlazak po izlazak i dobijem nekakav filing da mi je ''ovaj'' suđen. Možda sam luda jer sa 16 godina dajem takvu izjavu, ali to osjećam. Ne viđamo se svaki dan, ali ne viđamo se ni jedan put u godini. Kad vidim koliko mi je sad teško kad ga nema, a meni očajnički treba njegov zagrljaj sjetim se da takav filing trebam pomnožit još puta 2 godine. Dođe mi teško, dođe mi da to prekinem, ali onda se sjetim njega. Ne mogu ga usporediti ni s jednim ''prijeteljem'' za kojim sam uzdisala godinama jer on jednostavno pobijeđuje sve. Hmmm, sad bi trebalo njega pitat dal' on može preživjeti ovo vrijeme pomnoženo s 2 godine... Al' ja mogu jer imam filing da će se poslije sve samo od sebe riješavati.
Ponekad pokušam zamisliti svoj život bez njega. Bez njegovih poziva, poruka, bez njegovih ''baza''. Bez njegovih (tu i tamo) poljubaca... Bez njega... Onda se probam sjetit zgodnih likova za kojima sam patila . I odjednom ni jedan od njih mi nije dovoljno zgodan. Brrrr, želim samo njega...
Tu itamo padne mi na pamet on s nekom drugom curom. Ufffff, dođe mi plakat, dođe mi propast u zemlju... Jer ga volim, a morala bih ga se odreć. Kako se možeš odreć nečega što voliš i bez čega bi ti bilo teško živjeti.
Taj ''lik'' nije samo moj momak, on je moj najbolji prijatelj. Uvijek kad imam neku frku najjednostavnije mi je nazvat njega i sve mu reć, još kad bi samo znao tu i tamo ''izbacit'' neki savjet. U njemu nalazim sve što me kod frajera privlači. Čak i nakn dva mjeseca volim ga više; više nego bilo koga.
Za mene on će uvijek ostati sve naj... Pripadao meni ili ne... Znam da će ovo čitat zato mu želim reć da ga volinnnnnnnnnn. Zbog jedne noći s tobom, zbog nježnog pogleda tvog, osjećam da živiš u meni, da si dio srca mog... Love you!!!
Post je objavljen 09.10.2006. u 10:31 sati.