Nemam zivaca. Nemam niti jednog jedinog neurona.
Instrukcije.
Jucer i nikad vise.
Ako nekome napises da 1 m ima 10 dm. I to napises 75 puta ispod. I nakon toga ti ta osoba ne zna reci koliko vrazji metar ima prokletih decimetara. Onda je to problem.
Ma znam ja da ona ne kuzi to, da ima prokleti prilagodeni program, al, kvragu, neke stvari se moraju znat.
Npr, koliko metar ima decimetara.
I pretvaranja u kvadrate i kubove.
Sto sve nisam probala...i opet svada...vristi na mene, guska mala...ma f. off. Pokazala sam toliko dobre volje da se sama sebi cudim...toliko strpljenja...
Jos se starci posvadjali...pa sam stajala na zimi pol sata da se on doteli iz vrazje ulice jer se nije uspio parkirat na kilometar mjesta.
I da, on bi da ja idem danas vracat audio knjigu. Ma zabij si ju negdje. Ovak sepava cu ziher...
Jer, da, udario me auto. Duga i vec stara prica.
Inace...prekjucer sam bila vani...vodila svog decka na veceru...ma bas je bilo super...ON je bio super...
Tako se sredio...osjecala sam se predivno. Vodila sam svoju sponzorusu po gradu.
I ruzu sam dobila, sto me posebno razveselilo.
I eto. Jucer sam se spasavala misleci na njega.
Noga me i dalje boli, zapravo, trne, jer mi je neka koza stala na nju u gradu.
Imam peh, ocito.
I to je vise manje sve.
Zivciranje, svadja...
Danas sam jednostavno za otpad.
Post je objavljen 09.10.2006. u 08:22 sati.