Marketing
Tri pobjede u nizu (publika se gura, da bi bila blizu)
Na jučerašnjoj utakmici na domaćem terenu zabilježen je nastavak pobjedničkog pohoda, čime smo zauzeli čelnu poziciju na tablici lige. Ovo je svakako bio povod za slavlje a premda je standardna lokacija još uvijek pod ključem , slaviti smo išli doma*. Dugo me nije bilo doma* subotom navečer, nije bilo nikog dugo doma subotom navečer, ali nakon jučer viđenog, dom se vraća staroj slavi, opet sam nakon dugo vremena vidio mnoga poznata lica i drago mi je zbog toga. Ne sječam se kad sam zadnji put prije jučerašnjeg dana odradio plesnu sekvencu s kolegom Windsonom na pjesmu koju bismo prozvali "našom" da smo kojim slučajem topla braća. U svakom slučaju je bilo OK i radujem se ponovnom eventualnom povratku doma sljedeće subote no doma su se dogodile promjene. Kao što smo davno zaključili dogodila se smjena generacija, prije sam doma poznavao svakoga, nekog više nekog manje ali sva su lica bila poznata, ovo više nažalost nije slučaj, prije se znalo tko obitava i dominira na bini ispod DI-ĐEJ-a, uvijek ista poznata i dobro raspoložena ekipa koje više u tom obliku nema. Ni Diđej više nije isti, neznam jel ovaj novi privremeno ili trajno rješenje ali premda govori ko da se sjeo na bicikl bez sica nadam se da je ova drua opcija. Ovime završavam svoju malu digresiju u kojoj se čeznutljivim pogledom osvrćem na prošlost i predlažem da napravimo jedan retro izlazak kao iz vremena dok smo u pol 4 ujutro na -15 mijenjali gumu na pasatu :D
*(doma=sank, sanp, antonio, andreas...)
Za kraj još i dokaz, a ne obećanja
Kategorija posta: Poezija, Priče
Post je objavljen 08.10.2006. u 19:20 sati.