Trener me jebe. Ali bas jebe. Najprije me ne registrira, pa me suspendira, pa mi oprosti suspenziju, pa me ne stavi igrati, pa me danas stavi u prvi sastav i izvadi nakon 15 minuta.
Idemo po redu:
Najprije san se lomia u parku misec dana da bi uša u prvih11, a on me ne registrira. Dan prije utakmice mi govori da nisan registriran a ja njemu da jesan da me trener Miočić registrira a on opet meni da nije da on jos nije vidia iskaznicu. Aj dobro. Ja dođen samo gledati ove svoje i on mi govori a vidi ti si registriran. Gospić mi posudi kopačke, Jović kostobrane i ja zaigran. Skoro san se potuka na toj utakmici i suspendira me na 2 miseca. Aj dobro. Da bi mi za tjedan dana reka da mi je oprostia suspenziju i da igran u subotu. Ja dođen tamo i on dili dresove. Svi dobili dresove samo ja osta gol ka pizda, pitan ga ja: a ja treneru? Ja nisan dobia dres. On meni odgovara: a ti mali nisi u sastavu. Aj dobro. Danas zaigran u prvon sastavu i on me izvadi nakon 15 minuta. Nije dobro.
Ako me oćeš potirati iz kluba kaži mi Gobine smrdiš i ne možeš igrati u ovon klubu.
Iman jednu odluku:
Prestati ću trenirati. Neću zakurac trošiti snagu, lovu, živce i kopačke.
Teška odluka ali moran se ostaviti jedine stvari koja me usričivala u životu. Možda uspijen u nećemu drugom.
Ima još jedna vijest:
Po novome san još i ŽIGOLO (muška kurva). A kako san ja žigolo u pičku materinu. Ne mogu izbariti niti polumrtvu mačku.
I iman jednu odliku, neću više ići u grad. Neman volje tamo ići. Ipak san ja žigolo
Post je objavljen 08.10.2006. u 17:18 sati.