Marketing
DOMAĆI VRABAC
Vrabac se baš ne odlikuje nekom posebnom ljepotom, to je ptica skromna izgleda, ali je veliki borac za opstanak, koji zadivljuje svojom upornošću i dovitljivošću. Tijekom stoljeća proganjani i osuđivani na istrebljenje, oni su odolijevali svemu, opstali i dokazali da nisu štetočine. A o njihovoj korisnosti i štetnosti se zaista stoljećima raspravljalo. 1744. godine pruski je kralj Fridrih Veliki tražio od svojih podanika da mu svake godine predaju toliko vrapčjih glava, koliko je članova u obitelji. Pedesetih godina prošlog stoljeća Kinezi su za slabu žetvu riže krivili vrapce, pa su ih masovno uništavali, da bi sljedećih godina došlo do prave invazije raznih kukaca. Tada se uvidjela pogreška i vlast je čak intervenirala da se vrapci čuvaju, kako bi se ponovo namnožili. Nijemci su potom i znanstveno dokazali da tamo gdje ima vrabaca urod često nadmaši očekivanja. Ta simpatična ptičica, koja i zimuje s nama, više se nigdje ne protjeruje.
OPIS:
Vrabac pokućarac ili domaći vrabac (Passer domesticus) dužine je oko 15 cm i težine oko 30 grama. Mužjak je tamno pepeljaste boje, do sive, na tjemenu, a podbradak je crn. Ženka je smeđe glave i nešto svjetlijeg podbratka. Rasprostranjen je po cijeloj Europi, osim najsjevernijih zemalja te Italije i Korzike. Žive u skupinama, skaču po tlu, raširenih nogu. Osjetljivi su na hladnoću, pa se zimi zavlače u dobro obložena gnijezda, a i pomoć čovjeka u to, za njih teško vrijeme, je vrlo važna. Hrani se žitom, pupoljcima, kukcima, raznim otpacima. Pravi poluloptasto, ne baš uredno gnijezdo, pod krovovima, na izbočinama zidova, u kućicama za ptice. Donešeno sijeno i slamu oblaže perjem, a ženka snese 4 do 6 jaja već u ožujku. Nakon 13 do 17 dana izlegu se mladi, o kojima brinu oba roditelja, hraneći ih kukcima, gusjenicama, a potom i sjemenjem. Ta briga traje još oko 8 dana nakon izlijetanja iz gnijezda, a tada već otpočinje briga za novo potomstvo. Životni vijek im je od 2 do 3 godine, rijetko i do 7 godina.
NAČIN ŽIVOTA:
Vrapci se hrane gusjenicama, hruštevima i sitnim insektima, ali i sjemenkama. Gnijezdo pravi u rupama i udubljenjima na zemlji, pokriveno, napravljeno od trave i obloženo perjem, a rjeđe ima otvoreno gnijezdo na grani. Imaju dva do tri gnijezda u kojima bude četiri, šest, pa i osam jaja, na kojima sjede oba roditelja. Jednako se tako oba brinu i za mlade i to i nakon napuštanja gnijezda i do 20 dana.
U glasanju su nešto tiši od domaćeg vrapca. Ako je jato jako brojno mogu nanijeti štete jedino kod žetve, ali je njihova korisnost, s obzirom na uništavanje brojnih štetnih kukaca, mnogo značajnija. Na svoju nesreću on je koristan nekim drugim pticama, možda cjenjenijim od njega, jer kad su u velikom jatu, tada odvuku pažnju grabljivica od drugih ptica i postaju njihov lak plijen.
Vrapci inače nisu gostoljubive i darežljive ptice. To što će pozvati ostale vrapce naiđu li na rasute mrvice, ne čine iz tih razloga, nego zato što će jedan vrabac na tlu teško pobjeći naletu grabljivice, a ako ih je više, šanse da se napad preživi su mnogo veće. Strašilo će kratko za vrapca predstavljati neku opasnost, jer ubrzo, približavajući mu se sve bliže, uoči da tu stvarne opasnosti nema i prestaje se na njega obazirati. Vrapci vrlo dobro osjete kad su zaista u opasnosti i kad su proganjani. Tako će jedan vrabac, pogođen kamenom, praćkom ili zračnom puškom, na duže vrijeme to dvorište ili neko drugo mjesto ostaviti bez vrapčjeg društva.
OSTALI VRABCI U EUROPI:
U Europi žive četiri vrste iz roda vrabaca. Poslije vrapca pokućarca ili domaćeg vrapca, u nas je najčešći poljski vrabac (Passer montanus), koji je nešto manji od domaćeg - oko 14 cm, a i lakši, oko 23 grama. Mužjak i ženka se ni po čemu ne razlikuju.
Imaju crvenkasto-smeđe tjeme, crn podbradak i manju pjegu na grlu, a lice je bijelo s crnom mrljom. Poljski vrabac se drži nešto dalje od ljudskih naselja, voli otvorene prostore, livade s cvijećem, grmlje, parkove, vrtove i svijetle listopadne šume nedaleko od naselja. U jesen se udružuju u veća jata, tražeći prenoćišta na nekom drvetu blizu naselja. Ako je zima izrazito oštra, znaju odletjeti južnije, prema moru. Zato se i ne smatra stanaricom, nego skitalicom. No, u rano se proljeće uvijek vraća.
U Europi živi još i talijanski vrabac (Passer italiae), u svemu sličan domaćem vrapcu, osim što ga se može naći samo u Italiji i Korzici. Zatim španjolski vrabac (Passer hispaniolensis), koji živi u srednjoj i južnoj Španjolskoj, Sardiniji te Grčkoj. Iz drugog roda vrabaca, znanim kao vrapci kamenjari (Petronia), u Europi živi samo jedna vrsta - Petronia petronia, i to u Pirinejima, na jugozapadu Francuske, na jugu Balkana, Italiji i sredozemnim otocima.
Post je objavljen 09.10.2006. u 12:00 sati.