Ili boli?
Javim vam tijekom dana kad mi se oči otvore, ili kad odlučim da je krajnje vrijeme da ih podbočim čačkalicama, da uđe nešto od današnjeg dana u njih.
Nakon godina ničega, zapravo kad sam shvatila da je vrijeme pravih tuluma iza mene, isto kao kad sam shvatila da su ti isti tulumi, diskoteke, krasopis, devedesete arhaizmi, shvatila sam da se nisam tako opustila na jednom mjestu gdje je sve prštalo dobrom starom apokaliptičnom glazbom, dok se za šankom ispijala travarica iz Srime, a dok su neki od nas degustirali suho cvijeće i zalijevali to sve s pivom. Ima ih čudnih dok su pod parama. :)
Najupečatljivija rečenica večeri mi je definitivno, ''Silovat ću te s ovom kitom cvijeća'', na što smo svi skoro pa kolektivno popadali na pod, dok su u ušima zvonile Majke, ''Ma mene ne zanima to što se priča, ma mene ne zanima to što se događa, jer uvijek sam bio isti, svima gledao u oči...'' i pomalo me bacilo u ono prvo vrijeme kad me starija sestra odvukla van sa Pič, današnjom Londonerkom, u ondašnje okupljalište bajkera, lokalnih rokera, debelopotkoženih alternativaca, i gdje mi se svojedobno upucavao frajer od 22 godine, dok sam ja imala 13.
Da, sjećanje na te dane mi je još uvijek vrlo vividno.
I tako dok sam noćaš dizala ruke na Rage against machine, dok se jedan par na njih romantično njihao u svom svijetu, dok su sa šanka padale tave, a svijeće gubile svoj vosak po podu, a oko nas to sve njuškalo 6 pasa, ja sam se stvarno zabavljala.
Kažem, ožiljci rane nedjelje me na to podsjećaju. Kao i bol u ruci s kojom sam slučajno odalamila Miju po bradu. Ako mene tako boli, sirota, šta je s njom onda.
Možda Diplomantica nije baš to sve doživjela na ovaj način, ali ljudi su se dobrano opustili tamo negdje na preriji županije. Opustili i zabavili.
A to se napokon i tražilo.
Post je objavljen 08.10.2006. u 12:17 sati.