Još jedan lijepi vikend, a moj je "drugi list" ostao na razini informacija. Ali da vas ne gnjavim više s mojim obvezama i nedostatkom vremena ili volje. Dakle, danas je tema inspirirana nedavnom raspravom na kantridinom blogu, a radilo se o ljubavnoj prijevari. Namjerno nisam rekla bračnoj prijevari, u klasičnom trokutu muž-žena -ljubavnica/ljubavnik, jer možeš biti druga/i i u drugačijim odnosima. Također, pitanje je tko je "druga", ne mora to nužno biti ljubavnica, ona može u datom trenutku biti i "prva".
Na tu temu sam napisala jednu kratku pričicu, posvjećenu jednoj dragoj osobi koja je bila "druga" dugi niz godina.
Žal za mladost
Halo…
Šutnja s druge strane.
Halo, koga trebate?…
Tišina.
Čuje se samo lagano disanje.
I cvrkut kanarinca.
Netko rukom prekriva slušalicu.
Opet ONA…pomisli ŽENA, koja cijelo poslijepodne čeka, svako toliko podgrijevajući ručak.
ONA osluškuje, zaustavivši dah, hoće li možda čuti njegov glas. Cijelo poslijepodne čeka, dotjerana u novoj haljini. Čeka tako već deset godina. Deset godina zove i šuti.
Postale su bliske u svojoj boli. Šutnjom se jedna drugoj ispovijedaju.
A ON stoji za šankom, udvarajući mladoj konobarici.
Što li hoće ovaj starčić, sa sviježe ofarbanom kosom, uvučen u uske traperice?
Djevojka mu se podrugljivo smije u lice.
E sad, ja osobno nisam nikad bila "druga", ne zato što sam savršena u svakom pogledu, već što sam svjesno izbjegavala takve situacije, moguće poučena iskustvom svoje majke koja ju je doživjela, i srećom bila dovoljno hrabra da je prekine na vrijeme.
Interesira me da li ste vi imali slično iskustvo i kakav je to osjećaj?
Post je objavljen 08.10.2006. u 11:03 sati.