"Pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?" Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!" U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub." Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke" (Mk 10;2A-16)
Nema nekog specijalnog razloga zašto sam napisao ovaj tekst (ne ne ženim se), no danas sam bio na misi i čuo jednu pričicu (dal' je istiniti događaj ne znam).
Bili muž i žena, jako siromašni. On je na vjenčanju od svojih roditelja dobio zlatni sat koji se prenosio u obitelji već desetljećima. No sat nije imao lančić (bio je to naime džepni sat). Žena je pak imala prekrasnu dugu kosu, a željela je kupiti jedan lijepi češljić s lijepim ukrasima (dijamatići..) da si učvrsti kosu.
i prošlo je 10 godina, a svatko od njih još nije ispunio svoju želju.
Nakon 10 godina, slavili su godišnjicu braka. Žena ode frizeru i ošiša svoju prekrasnu dugu kosu, te kupi mužu lančić za sat. Došavši doma, muž joj reče: Ženo moja, što to uradi? A ona će danas sam ošišala i prodala svoju kosu te sam ti kupila lančić da objesiš svoj sat. Nato muž reče:A ženo moja draga, ja sam danas prodao svoj sat da tebi kupim ovaj češalj.
(ispričao: moj kapelan).
za kraj još jedna pjesmica o prijateljstvu.
| POZDRAV | |||
| Svakoga jutra ljudima oko sebe treba poželjeti "dobro jutro", u podne "dobar dan", ne zbog običaja, iz običaja ne valja pljeskati ni dlanom o dlan. | Svakog dana zbog prijateljstva ljudima treba poželjet i nešto lijepo. Darovati osmijeh, cvijeće i blage riječi, Treba im pomoći da se približe sreći. | Svake večeri ljudima oko sebe treba poželjeti "laku noć. Ne zbog običaja, već zbog prijateljstva. (Prijateljstvo, upamtite ima a veliku moć.) | |
Preuzeto s:KNI | Mladen Kušec | ||