Marketing
Partizani su za mene kurac od ovce
Moj pokojni djed je bio velik čovjek. Možda čak i ne toliko velik, ali brz i izdržljiv svakako. Koliko smo samo puta mi unuci sjedili za stolom i slušali lovačke..... pardon, partizanske priče. Jebo sad ratovanje i zasjede. Ono što je me fasciniralo, onda isto kao i sada, su udaljenosti koje su ti partizani gazili pješke. Ajme što se taj razbacivao kilometrima i lokacijama.
“Mi krenuli s Raba preko Velebita put Trsta, tamo nas poslali na Triglav, a onda smo morali nešto skočit u Makedoniju...“
Ma nemoš' vjerovat! Kad su stigli ratovat? I sve to u nekim bakanđama od svinjske kože koje je neki Joža postolar ušio kljovama divljeg vepra jerbo su se standardne partizanske valjda brzo izjele. Šta tog Jožu nisu zaposlili u “Nike“ da mi tenisice potraju duže od sezone.
Jučer i danas pregazio sam Karlovac i Zagreb uzduž i poprijeko. Dušu ispustio jebote, i sve to kako bi aroundcroatia.com bila bogatija za dva nova bisera lijepe naše.
Do jučer je za mene Karlovac bio sinonim za autobusni kolodvor i ništa više od toga. Danas ga smatram jednim od najljepših gradova world wide. Barem od ovo malo worlda što sam vidio. Imao sam strašno dobru vodič-ici-či-cu? Kako se kaže žena vodič? Nek' bude vodičicičica ovaj put, mada sumnjam da itko to može izgovorit bez tri stanke i jednog pročišćavanja grla. Nećem je linkat jerbo se nešto strašno trudi ostat anonimna :P
Dakle, provela me vodičicičica kroz grad bajni, i vidjeh čuda neviđena. Karlovac je grad s najvećim brojem pasa po stanovniku, najvećim brojem rijeka po stanovniku, najvećim brojem fotografa po stanovniku jerbo di god sam došo svi se kuže u ono što sam radio, najvećim brojem gej turističkih vodiča (onih službenih koji to rade za život) po stanovniku, i najvećim brojem korumpiranih parking-naplaćivača kazni po broju stanovnika. Al sve u svemu, grad je vrlo fotogeničan. I djeve su fotogenične naravno. Heh, šta si mislila da ću zaboravit napomenut? ;)
Navečer krenuh put Zagreba. Tamo me dočekaše moja zagrebačka vodičicičica. Unatoč umoru, uspjeli smo stisnut dvije pive u tom na daleko poznatom “Drugom otoku“ uz zvuke “Riječkih čki čki“ kojim nas je dočekao DJ Sadistico, slava mu. Uslijedio je i mali đir po gradu ali smo se brzo pokupili na spavanje jerbo je trebalo ustat prije svitanja kako bi se fotografirao trg i ostale površine koje su tijekom dana više nalik koncertnim dvoranama nego ulicama. Jebote kolko vas ima!
Pjetlovi, babe s placa, moja vodičicičica i ja ustali smo otprilike svi u isto vrijeme. I maraton je započeo. Logično, Zagreb se pokazao nešto malo većim od Karlovca, i sve znamenitosti nisu baš odmah iza ugla. Promarširali smo centar otkraj – nakraj. Dragi pokojni djede, to ti je nekih 800, 900 kilometara, pa smo se malo potpomogli autom, al' samo zato jer su ostale destinacije bile 120 000 do 130 000 kilometara u suprotnim smjerovima. Al nije bed. Tamo smo kružili jedno 3 000 kilometara opet pješke, da bi oko podne stali ubit porciju Che-vapa, i potom prevalili još najmanje 30 000 kilometara. Uglavnom, umorili smo se. Moja desna tenisica je usred dana počela ispuštat zvukove nalik onima kada u bircu ugaziš u gusti sok pa ti se đonovi jedno 50 koraka lijepe za pod dok se ne uhvati sloj prašine i neutralizira efekt. Problem je u tome što ova nije prestajala škripat do Rijeke. Morat ću je bacit malo na stol i vidjet gdje je nastao kvar.
Uglavnom, obavismo i Zagreb. Moja vodičicičica je propišala krv od muke. Al doslovno, jerbo su je taman ulovili ti dani u mjesecu.
Dragi pokojni djede, to bi bilo sve. Jesi možda u svojim pješačkim pohodima zastao na Bundeku na kavi? Jer ako nisi, trebo' si. Jebote što je tamo bilo ugodno sjedit na suncu i ispijat kavu dok gledaš labudove i 50 ribiča kako uporno čekaju catch of the year u lokvici veličine slovenskih teritorijalnih voda.
Post je objavljen 07.10.2006. u 21:09 sati.