Evo ljudi javljam vam se napokon nakon dugog vremena. U ovih 3 tjedna kolko nisam pisao svašta se dogodilo. Za nečim sam požalio, za nečim nisam, al sve u svemu sad sam ok. Shvatio sam neke stvari o jednoj osobi i prvo sam se užasno osijećao jer sam se bojao da će se nešto loše dogodit, al onda sam razgovarao sa jednom osobom koja mi je jako pomogla i sada se super osijećam... Al još moram riješit neke stvari što se tiče mog privatnog života i znam i kako! Al neću se bedirat bezveze neg ću pozitivno razmišljat. Evo sam da se zna, danas se idem zaklat i napravit ću obred kojim će mi moj najbolji frend postat brat. I kad smo već kod toga, jućer sam se tako raspizdio jer si je jedna cura rezala ruku sa staklom a jedan drugi dečko si je sa nožem urezivao ime od te cure... Mislim nemam niš protiv da si dečko urezuje inicijale slova od cure koje voli, nemam niš protiv da si i to cure rade, al ova cura si je to napravila bezveze! Iz čiste opsesije! Ja nikad ženu u životu nisam udario, al jućer sam se svim silama suzdržavao sa tu curu ne udarim! Psovao sam joj sve, rekao sam joj da ću je odvest doma i to joj pokazat mami i jebeno mi je malo falilo da joj šamar ne zaljepim! Kako ima glupih ljudi! Cijela ruka joj je bila krvava, a nju nije bilo briga. Ma neznam šta je sa ljudima, neznaju šta će sa sobom iz dosade, iz opsesije... Ja bi se vratio na ono što sam već spomenuo o osobi o kojoj danima razmišljam... Ovo mi je stvarno teško reći javno, al boli me briga, brijem da mi je ovo zadnji post... Ta osoba mi je poremetila sve što sam znao o sebi i o njoj u ovih zadnja 2 dana... Nisam znao šta da radim, dal da odustanem od svega ili da nastavim dalje... Da nastavim ono što sam volio cijelo vrijeme i ono za što sam živio i bez čega nisam mogao živjet...?? To mi je bilo jako teška dilema jer sam se osijećao na neki način kao da sam odbijen od nje, kao da me ona odbila od sebe... I bio sam jako ljut na nju... Užasno sam se ljutio na nju, al samo zato jer sam se bojao da ću je izgubit... I to je neopisivo glup osijećaj, jućer sam se cijelo vrijeme tak osijećao... Nisam se htio odreći onoga što volim... Ne... To nisam mogao, i to sam shvatio mada sam bio užasno ljut... Sad samo moram čekat da se nađem s njom i da joj pokažem kako se osijećam i nadam se da će sve biti u redu.... Ljudi žao mi je što vas zamaram svojim problemima, al morao sam to napisat. I ove pjesme dolje su posvećene... Ma znat će ona....
Post je objavljen 07.10.2006. u 13:55 sati.