Da se sve mijenja, klasična je priča ali neke priče ostaju jednako važne i lijepe makar uloge zamijenili a njihova lica prepoznali u nekom drugome.Zato svima onima što ostavljaše trag ovdje i zatrpaše mail upitima gdje nesta sunflower, ostavljam već ispisanu priču o stijeni i priljepku...Kažu neki da nije samo nalik dječjoj basni ...pa eto dok čekamo kakvu nebulozu iz purple house zvane BB, podsjetit ću vas na to da nekad postanete ponizni i nesputani životu kao priljepak ili gorda, putena stijena.Ni u jednom slučaju nećete pogriješiti jer što je život nego izmjenjivanje plime i oseke..
Bio jednom priljepak mali,
crvene kose i bosih nogu - svi su znali.
Nalik na djevu gipka tijela,
lijepih riječi i krasnih djela.
Glasa čista dok bistro gleda,
priljepak svoju dušu nikom ne da.
I tako dok je priljepak u svom malom životu rastao,
u neobično je stvorenje stasao.
Drag i mio,
svaki put je nježan bio.
Stalno se smiješio,slušao i gledao,pisao i slikao,
ronio dubinama i toliko se davao svima,
da ne vidje kad naiđe plima.
Bilo je to strašno,
i priljepak padne na dno mračno.
Sam bez snova,
izgubi sav sjaj čvrsta kova.
U hladnom dnu izgubi snove,
da nikad više ne pomisli na radosti nove.
I prođoše dani,mjeseci i ljeta,
i čvrsta stijena u njegov život ušeta.
A stijena mila da ne može draža biti -
odlučiše oni zajedno kavu piti.
Podigne stijena priljepka mala,
sred burna mora zagrli, poljubi - nije šala.
Mali se priljepak toliko stijeni svidio,
da nikakve mane nije vidio.
Jer stijena već priljepka ima...
Već neko vrijeme ta ljubav ne štima.
Ali vrijeme nedaće nosi, i stijena pomalo toj ljubavi prkosi.
Stijena uzme priljepka malena i svaki dan poda mu svog čarobna plamena.
Stara veza polako nestala i kao da je svaka ljubav prestala.
Priljepak mali zbunjen stao - netko mu malo srce ukrao.
Čvrsta stijena nije znala,maznom stvorenju sloboda se dala.
Da odluči kome će dušu dati, priljepak je samo jedno htio znati.
Može li stijena nositi ljubav cijelu,
dati sebe ovom malenom tijelu.
Što vapi za njim, cjelov mu daje,
ne mari za svijet,za bogatstva ne haje...
Hoće li stijena prepoznati vrijeme, ostavit se laži..
uzeti njega i istinske draži.
Jer bez ljubavi priljepak sam stoji,
samoće svoje on se ne boji.
Boji se grube i kvarne riječi,
dok njegove oči suzu liju,
a zli jezici podlo se smiju.
No kakva je stijena ako čvrsta nije,
zar priljepak zbog drugih da suzu lije?
Ta tko bi izgubio ovakav svijetli znak,
ta tko bi se vratio u crni mrak.
Ostavi stijena svu prošlost svoju,
ponese samo uspomenu koju.
Povede sebi priljepka draga,
i nitko zao ne prijeđe više tog praga.
Ljubav je snaga što priljepak nosi,
u srcu,očima,crvenoj kosi..
Nema dana da riječi se gube,
stijena i priljepak sada se ljube.
I tako prođu morski dani..vjerujte mi -
sretni su sami.
Sve priče imaju neki kraj,
ali ova neće još znaj.
Dok priljepak snove boji,
stijena svoju sreću kroji.
Na snovima sada čitaj što piše,
zasluži onog tko voli te najviše.
Kad jednom osjetiš ljubavi plamen,
ostani čvrst,postojan ko kamen.
Budi stijena što željeti hoće,
ne kradi uvijek zabranjeno voće.
Ono je slatko dok ga usnama ljubiš,
al pravu sudbinu lako izgubiš.
Priljepak budi kad želiš jako,
voli samo,bar to je lako.
Ne glumi stijenu ako stijena nisi jaka,
ljubavi svojoj postat ćeš raka.
Bol koja slijedi uzet će maha,
ostavit ranu i život bez daha.
Jednom imaš priljepka svog što ljubav ti daruje,
jednom si stijena što ljubavlju caruje.
Zato ne griješi jer vrijeme ode,
baš kao što djecu ne donose rode.
Nosi ih nešto što zovu čuda,
i onda sreća ne zna krenuti kuda.
Nek nađe put tvojoj sreći,
samo onda u srcu si veći.
Stijena i priljepak,...priča ne nesta.
Ljubav je sebi tu našla mjesta.
Post je objavljen 07.10.2006. u 14:14 sati.